Ne vjerujem da će SAD dostaviti Haagu materijale o Oluji. Mi u Americi štitimo i branimo naše ratne heroje. Mi ih ne napuštamo kad se oni suoče s iskrivljenim optužnicama - Ako su vojnik i general riskirali život u pravednom ratu, onda je njihova vlada dužna braniti ih od lažnih optužnica. Ako se takav društveni dogovor sruši, tko će više riskirati život za domovinu

Urednik i novinar Washington Timesa Jeffrey Kuhner u posljednje vrijeme vjerojatno je jedan od najviše spominjanih američkih novinara u našoj javnosti. Zbog njegovih tekstova o Haagu, neki su hrvatski mediji objavili i priču o samom autoru, povezujući ga s desnicom u Hrvatskoj, napose s Ivićem Pašalićem. U razgovoru za Slobodnu Kuhner je to najodlučnije demantirao, najavljujući ujedno tužbu protiv onih koji su ga prozvali "Pašalićevim zaštitnikom", naglašavajući da je odlučio reagirati putem suda zato što je takvim tekstovima nanesena šteta njegovu ugledu i od sudske parnice ne namjerava odustati.

Urednik Kuhner ističe da voli Hrvatsku, s kojom ga ne vezuje samo porijeklo, nego tvrdi da ga zanimaju hrvatska povijest i politika, s naglaskom na 20. stoljeće. Iako se njegovi tekstovi o našoj zemlji redovito prenose u hrvatskim medijima, Kuhner naglašava da se on većinom bavi američkom unutarnjom i vanjskom politikom.

To je potpuna neistina. Ako novinari koji to objavljuju ne mogu dobiti tu, vrlo lako dostupnu informaciju o našoj prodaji i utjecaju, onda je jasno da su u pitanju nečije novinarske kvalitete i temelji novinarstva.

Da budemo načisto: Washington Times prodaje se u 115 tisuća primjeraka samo u području Washington D.C.-ja, a naše nacionalno izdanje čita još tisuće i tisuće ljudi. Izdajemo i tjednik. Naš dnevnik nalazi se i na Internetu i zabilježeno je stotine tisuća ulaza samo iz Sjedinjenih Država. Washington Times je nacionalni konzervativni dnevnik. Redovito nas čitaju članovi Bushove administracije, uključujući i samog Predsjednika, kao i republikanci i demokrati na Capitol Hillu. Oni koji kažu da nemamo utjecaja očito ne znaju o čemu govore. Smiješne su mi izjave bivšeg veleposlanika Petera Galbraitha o našem utjecaju, kada bi trebao samo slušati ono što je njegov bivši šef Al Gore kazao; on je javno rekao da su demokrati izgubili kontrolu u Kongresu nakon rezultata nedavnih izbora upravo zahvaljujući golemu utjecaju Washington Timesa, Fox Newsa i radijske emisije Rusha Limbaugha. No, ako meni ne vjerujete, obratite se glasnogovorniku Bijele kuće i pitajte ga čitaju li naše novine predsjednik Bush, potpredsjednik Cheney, ministar obrane Donald Rumsfeld ili savjetnica za nacionalnu sigurnost Condoleezza Rice.

Poznajem gospodina Mišetića. S njim sam razgovorao nekoliko puta. Smatram da je talentiran i bistar odvjetnik koji, u ovim okolnosti, nastoji voditi efikasnu obranu generala Ante Gotovine. Ipak, morate znati da mediji na Zapadu ne funkcioniraju po načelu o kojemu ste pitali. Ja nisam glasnogovornik gospodina Mišetića, generala Gotovine ili bilo koga drugoga. To bi bilo potpuno neprofesionalno, neetično i nemoralno. Nikada nisam upoznao generala Gotovinu niti sam ikada s njim razgovarao. Ali, jasno je da se na temelju sadržaja optužnice protiv njega može zaključiti da je ta optužnica iskrivljena, neetična i nepravedna. To nije samo moje mišljenje nego i mišljenje drugih zapadnih novinara koji su slučaj Gotovina istraživali za Newsweek, Jerusalem Post i Wall Street Journal. To je loša optužnica od koje bi se odmah trebalo odustati.

Ne, ne vjerujem. U Americi mi štitimo i branimo naše ratne heroje. Mi ih ne napuštamo kad se oni suoče s iskrivljenim optužnicama koje je donio Međunarodni tribunal, sastavljen uglavnom od neameričkih građana i koji nije nikome odgovoran. Sjedinjene Države u suglasju su s onim društvenim dogovorom koji vrijedi u svakoj demokraciji koja želi osigurati svoj opstanak: ako su vojnik ili general riskirali svoj život u pravednom i domoljubnom ratu u obrani svoje zemlje, onda je njihova vlada moralno obvezna braniti ih od lažnih optužnica. Ako se takav društveni dogovor sruši, pitanje je tko će onda stavljati svoj život na kocku zbog obrane svoje zemlje? A to je upravo ono što će se s vremenom dogoditi u Hrvatskoj ako prođe optužnica protiv generala Gotovine. Ured glavne tužiteljice ne provodi priznato međunarodno pravo; više je angažiran za jedan sociološki zamišljen eksperiment po kojemu su Južni Slaveni neka vrsta zamoraca. Haaški sud nije zbog toga nastao; njegov je cilj procesuirati one koji su izravno činili ili izravno naredili ratne zločine na području bivše Jugoslavije.

Ne, ja još uvijek podržavam rad Haaga. Mislim da bi njegova misija trebala biti pravedna i neophodna, a to je da imenom i prezimenom sudi onima koji su počinili ratne zločine. Krivci moraju platiti za ono što su učinili jer pravda i ljudsko dostojanstvo to zahtijevaju. Međutim, držim da je ured Carle del Ponte zloupotrijebio svoje moći i što je dulje ona na toj funkciji, veća je šteta za vjerodostojnost Haaškoga suda. Zbog toga mislim da ona treba odstupiti sa svoje funkcije, a optužnica protiv generala Gotovine mora biti odbačena.

Ne, apsolutno ne. I sam general Gotovina prije je govorio kako bi, u slučaju da se mora predati Haagu, proveo nekoliko godina svoga života boreći se protiv nemoralne i lažne optužnice protiv njega. Haaški sud ne smije se baviti izdavanjem takvih optužnica koje su slabe, neetične i iskrivljene i očekivati da će se ti ljudi pojaviti pred Sudom, iako je njihov ugled oštećen, obitelji razorene. Carla del Ponte treba objaviti dokaze koje njezin ured ima protiv generala. Ako oni ne postoje, a ne postoje, onda se optužnica mora povući. General ovako pokazuje da se radi o orkestriranoj kampanji Haaškoga suda ne samo protiv njega nego protiv cijeloga Domovinskog rata. Svakim danom dok se krije to je poraz za Carlu del Ponte i njezine saveznike u Mesićevoj i Račanovoj Vladi.

Kontaktirao sam s velikim brojem hrvatskih političara, s jako puno članova SDP-a i vladajuće koalicije, ali i s predstavnicima oporbe. Intervjuirao sam ili se susretao s ministrom vanjskih poslova Toninom Piculom, Draženom Budišom, Ivom Sanaderom, županom Branimirom Lukšićem, Ivićem Pašalićem, Miroslavom Tuđmanom i drugima. Nisam baš oduševljen većinom osoba u hrvatskom političkom životu; u vašoj političkoj eliti jasno se vide ostaci komunizma, jer osobni interesi i moći dominiraju nad potrebom općega dobra. Svaki put kada posjetim Hrvatsku, šokiran sam rascjepom političke klase i običnih građana Hrvatske.