Saldo je vladajuće koalicije, po premijeru, slijedeći: njegova je vlast »udaljila Hrvatsku od ponora, gospodarskog i socijalnog«, makroekonomski rezultati pokazuju uspješnost, »zaustavljen je porast nezaposlenosti« (ta je formulacija posebno zanimljiva, jer »zaustavljen porast nezaposlenosti« ne podrazumijeva i porast broja zaposlenih, što bi se, jedino, moglo smatrati stvarnim uspjehom). Među podvige svoje vlasti premijer ubraja i činjenicu da Hrvati više ne moraju u šoping preko granice, nego su strani trgovački lanci premrežili Hrvatsku. Nezadovoljstvo pripisuje poraslim ambicijama: »Krenulo nam je dobro pa su i ambicije veće«, kaže, dodajući da je nezadovoljstvo javnosti sada »zdravije nego prije tri, četiri godine«. Za nedovoljan uspjeh reformi Račan je okrivio »slab reformski potencijal nacije«, ističući da je »danas u Hrvatskoj prepreka napretku nedostatak pozitivne energije i vjere u vlatite snage«. A ne, možda, vlast koja nije znala iskoristiti ogromnu pozitivnu energiju, što joj je prije tri godine bila na dispoziciji!

Kako premijer, tako i njegovi suradnici. Pa će Arlović reći da je vladajuća koalicija u tri godine ispunila skoro sva svoja izborna obećanja. Ako se grubo ne šali, ako postignuto zaista smatra ispunjenjem obećanog, onda je to biračima dragocjena uputa koliko ih ozbiljno ubuduće treba uzimati. Ministar Vidović također se proslavio. Kaže: »Građani nisu tako siromašni kako kažu«. Njihovu »kuknjavu« objašnjava kao »problem našeg mentaliteta«. Svoju tvrdnju argumentira brojem vikendica, opremljenošću domaćinstava i brojem automobila koje građani posjeduju. Zaboravlja, međutim, da su za auto-bum zaslužni krediti, a vikendice, često i opremljenost domaćinstava, naslijeđe su trulog socijalizma. Veliki dio nezadovoljstva Hrvata proizlazi upravo iz usporedbe s tim vremenom. Jer, i poslovica veli da je najgore imati pa nemati.

Suprotno tim ružičasto obojenim tvrdnjama, aktualna je vlast bila toliko uspješna da je u tri godine uspjela vratiti iz mrtvih i temeljito omraženi HDZ. Čak i čelnici te, prije tri godine činilo se, lipsale stranke priznaju da je za njihov oporavak zaslužna jalovost koalicijske vlasti. Namjerno ili ne, ali u tri su godine uspjeli relativizirali nesreću u koju je Tuđmanova vlast zavila Hrvatsku. Priskrbili su zaborav i oprost cijelom tom sramotnom naslijeđu. Zato je moguće da ih danas sa zgražanjem i osudom prozivaju oni koji su prešutjeli sav kriminal i zločinstvo HDZ-a. I nitko im se ne usudi parirati. Tako je predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić, prepun gnjeva, nedavno ispsovao Račanovu vlast zbog rasprodaje zemlje. Kolumnist Jurica Pavičić dobro primjećuje da isti nije digao glas ni jednom u »dvanaest godina pijanog uništavanja narodnog bogatstva, tajkunskog delirija i krčmljenja poklonjene društvene imovine«.