Vladu danas podržava samo 15 posto građana, ali vladajući, uključujući i premijera, toga nisu svjesni

Tri godine nakon uvjerljive pobjede na parlamentarnim izborima vladajuća koalicija, odnosno ono što je od nje ostalo s obzirom na to da su je u međuvremenu napustili IDS i Budiši vjerni pripadnici HSLS-a, nema nimalo razloga za slavlje i(li) optimizam. Naprotiv, brojni pokazatelji, ali i istupi nekih današnjih ključnih joj ljudi poput predsjednika HSS-a Zlatka Tomčića, govore da joj je "rok upotrebe" istekao i da će stranke koalicije prve mjesece u tekućoj godini pokušati maksimalno iskoristiti za prikupljanje političkih poena i repozicioniranje na političkoj sceni prije parlamentarnih izbora koji će se vjerojatno održati u svibnju ili lipnju ove godine.

Te, ali i još nekih bitnih činjenica, poput one da Vladu danas podržava jedva petnaestak posto građana, reklo bi se, još uvijek nisu svjesni neki političari koalicije, uključujući i premijera Ivicu Račana koji nas je ovih dana, nakon što je prebolio "gadnu" virozu, zasuo lavinom parola. U razgovoru za SD puno toga lijepog i pametnog izrekao je naš kancelar, ali su me najviše dojmile izjave kako će "vrijeme pokazati koliko su dobroga učinili u tri godine" i "kao što Amerikanci ne priznaju greške, tako izgleda Hrvati ne priznaju uspjeh"! Navedenim se, pogotovo potonjim, ne treba previše baviti jer bi to doista bio samo gubitak vremena, a s obzirom na to da smo još uvijek banana republika i da sve više postajemo američka kolonija i ne čudi što nas premijer uspoređuje s moćnim i "bezgrešnim" Uncle Samom.

Dobro nam je, ali toga većina puka još nije svjesna, poruka je koja se iščitava iz "najsjajnijeg" bisera Račanove niske. Naime, on doslovce kaže: "Hrvatska se bori sama sa sobom: imamo, jednu nasuprot drugoj, dešperatnu i pesimističnu Hrvatsku i razvojnu Hrvatsku okrenutu budućnosti u kojoj su gospodarstvenici zadovoljni razvojem stvari. Prva ne uvažava drugu, pazi sad (op.aut.) jer joj sužava prostor." Dakle, ako sam dobro razumio premijera nezadovoljna Hrvatska, a to je danas uvjerljiva većina građana, smetnja je i teret razvojnoj Hrvatskoj. Jednostavno rečeno, radnici, umirovljenici, nezaposleni, seljaci...glavni su kočničari razvoja za koji se od trećeg siječnja 2000. do današnjih dana dosljedno i uporno bori vladajuća koalicija predvođena socijaldemokratima! Rezultati su tu, vidljivi su, a bit će kažu i vidljiviji, ali je problem što je većina još uvijek "slijepa" i to najviše ljuti uspješne nam političare.

Za Hrvatsku su, reče premijer, spas gospodarstvenici koji su se, zadovoljni razvojem stvari, okrenuli budućnosti i tvore razvojnu Hrvatsku. Jesu li među njima i tajkuni koji su poharali Hrvatsku ili su se, najblaže rečeno, na čudan način domogli velikog bogatstva? Naravno. Neki od njih su danas glavne uzdanice Račanove razvojne Hrvatske! A predizborna obećanja, tko se toga još sjeća? Bilo je to davno, prije 3. siječnja 2000! Što je nakon tri godine ostalo od Trećeg siječnja? Malo toga, ili bolje reći ništa.