Na treću godišnjicu glatke pobjede na izborima, u petak se u »Gračanki« u zagrebačkim Gračanima okupila Račanova koalicija na ručku ugodnih reminiscencija i neugodnih prognoza. Koalicija više nije ista, a ni Hrvatska više nije ona koja je oduševljeno dočekala promjenu vlasti 2000. godine. Prije tri godine nacija je pucala od želje za promjenom. Kad su jučer svodili račune, morali su sami sebi priznati da se ta promjena dobrim dijelom svela na smjenu.

Prva Račanova koalicija pobijedila je prije tri godine na velikom valu međunarodne potpore i HDZ-ovih promašaja. Druga Račanova koalicija sastala se kad se taj val rasplinuo u omarinu i bonacu. Tamo gdje je koalicija nudila nešto novo, uspjela je (sređivanje i određena reanimacija gospodarstva, konkretni projekti, bolji ugled u inozemstvu). Tamo gdje nije protresla HDZ-ovo nasljeđe (pravosuđe, odnosi s Haagom, reforma vojske, tajne službe, status manjina...), kaskala je i stjecao se dojam kao da prave poteze vuče pod međunarodnim pritiskom.

Koalicija je izgubila godinu dana na raspodjelu položaja i smanjivanje ovlasti Predsjednika i priskrbila si neugodan pridjev »partitokratska«. Često su se ponašali kao rakova djeca i bilo je teško odgonetnuti što je državna strategija u nekom od važnih područja koja su pokrivala nadređena ministarstva. Veliki elan s kojim su trebali krenuti doveo je do pucanja karika koje su ih povezivale. Zato se prva koalicija raspala, a oni koji su ostali s SDP-om nisu unijeli novu energiju u drugu koaliciju. Vremenom je postalo jasno da su nekima važniji njihovi interesi od zajedničkih. Tako smo dobili razne afere (ACI, Fond za privatizaciju, Sunčani Hvar...) iza kojih nisu stajali uzvišeni politički, gospodarski, ukratko, nacionalni interesi, nego sasvim prozaična borba za utjecaj i fotelje.

Prije tri godine imali su taman toliko vremena da se slože oko važnih dugoročnih interesa i bace se na posao. Ti su interesi bili sasvim jasni: ulazak u EU i NATO, raščišćavanje HDZ-ove pretvorbe, reforme vojske i pravosuđa, povratak prognanika i izbjeglica, korektna suradnja s Haagom, dugoročna gospodarska strategija orijentirana na izvoz...

Danas se mogu složiti jedino u kratkoročnim interesima koji bi im mogli donijeti pobjedu na izborima i održati ih na vlasti. Ručak u »Gračanki« stoga sigurno nisu pratile brojne zdravice. Četvorka je vjerojatno više nalikovala skupu nostalgičnih »šezdesetosmaša« koji su pričali o tome kako su mogli promijeniti svijet, ali im se, eto, nije posrećilo. Pa su se, silom prilika, uklopili u ono što su naslijedili 2000. godine. Pomno brinući tek o kozmetičkim promjenama koje protok vremena brzo razotkriva.