Sunčani Hvar je ponovno stavio na kušnju osjenčenu koaliciju u kojoj su SDP i HSS glavne vedete. Iz jednih izvora dolaze špekulacije da nije sporan sam međunarodni natječaj na kojem je za najboljeg ponuđača izabrana slovenska tvrtka Terme Čatež, već ono što mu je prethodilo a iza čega se, navodno, kriju privatni interesi i poslovi odgovornih ili interesi samog SDP-a. Iz drugih pak izvora stižu informacije o interesima HSS-a, na državnoj i lokalnoj razini (gradonačelnik Hvara član je HSS-a), koji je u zadnji čas prije sklapanja ugovora odlučio stvar vratiti na početak.

Predsjednik Vlade Ivica Račan pristao je, da li pritješenjen nekim argumentima ili ne to ne znamo, na »dubinsku analizu« cijelog slučaja iako je dvadesetak dana ranije posao praktički smatrao zaključenim. Politika opet arbitrira u ekonomskim poslovima unatoč višestrukim obećanjima premijera da će ta praksa prestati. Jer, ako je bilo kakve muljaže u djelovanju Hrvatskog fonda za privatizaciju, koji Vladi predlaže prodaju Sunčanog Hvara, onda to treba ispitati i krivce kazniti, ali salonsko političko krojenje ekonomskih odnosa, s uplitanjem u pravne okvire međunarodnog natječaja, nešto je čega bi se politička vlast svakako trebala kloniti. Pogotovo što se stvar ne raspliće u institucijama vlasti (Saboru i Vladi) već međustranačkim dogovorom.

Drugo, iako u medijima neki neimenovani predstavnici HSS-a uvjeravaju kako Hrvatska neće snositi posljedice eventualnog poništavanja natječaja, primjerice, Dražen Vidman, direktor brokerske i konzultantske kuće iz Varaždina, tvrdi suprotno. On smatra da Vlada mora prodati Sunčani Hvar, dakle poštovati međunarodni natječaj, inače gubi kredibilitet i otežava širenje domaćim tvrtkama u regiji.

I treće, ako je glavni argument HSS prilikom kočenja donošenja odluke Vlade o prodaji 62 posto dionica Sunčanog Hvara slovenskoj tvrtki nužan dogovor o načinu privatizacije tvrtki u pretežno državnom vlasništvu, logično se zapitati što se s takvim dogovorom do sada čekalo. Zar je trebalo tri godine da se uvidi njegova potreba? Nije li to još jedan dokaz neozbiljnosti pristupa rješavanju bitnih državnih i društvenih problema od strane čitave vladajuće koalicije?

Sada smo, dakle, u zrakopraznom prostoru koji bi trebalo »ispuniti« međusobnim dogovorom SDP-a i HSS-a. U vrijeme »antibirokratske revolucije« u bivšoj SFRJ krajem osamdesetih, učestalo se u takozvanim narodnim pjesmama Srbiju i Crnoj Goru predstavljalo kao dva oka u glavi. Navodno ne mogu jedna bez druge, sudbinski su predodređeni. Od kada je iz koalicije izašao HSLS, dvije stranke s najvećim dioničkim udjelom u vlasti, SDP i HSS, ponašaju se doista kao »dva oka u glavi« vezana neraskidivim koncima. Doduše, često svako oko gleda na svoju stranu, ali vlast je ipak vlast i u međusobnom detantu, povremeno remećenom sitnijim ili većim međusobnim provokacijama, nadaju se zajedno dočekati parlamentarne izbore.

Potvrdio je to i jučerašnji, skoro šest sati dugi maratonski razgovor čelnika dvije stranaka, završivši izjavama razumijevanja i suglasnosti, dok je povod »mini ratu«, Sunčani Hvar, gurnut u stranu s daljnjom odgodom konačnog rješenja. Još jednom su se pokazale neutemeljene sve one špekulacije po kojima će stvar konačno »puknuti« i eto nam izbora. Pobjedio je »razum« dviju stranaka, nasmiješena lica predsjednika nas konferenciji za novinare trebala su to i javno demonstrirati. I sve to do sljedeće prilike za odmjeravanje snaga. Samo, čemu sva ta konfuzija i povišeni tonovi koji završavaju »nirvanom«? I zašto tek sada usuglašavati stavove i iskazivati identičnost mišljenja o onome o čemu je davno ranije sve trebalo biti jasno?