S poznatim beogradskim odvjetnikom i doskorašnjim disidentom Srđom Popovićem razgovarali smo tijekom njegovog boravka u Zagrebu, a tema je, naravno, bio odnos s Haškim sudom, što je aktualno i u Hrvatskoj i u Srbiji.

– Oni će napraviti unitarnu Bosnu. Možda će sadašnja Republika Srpska imati neku vrstu autonomije, ali ovakvi oblici državnosti kakve imaju danas bit će im uzeti. U to sam potpuno siguran zato što vlada veliki strah, naročito u odnosu na Bosnu, ali i u odnosu na Srbiju i Hrvatsku i cijeli balkanski prostor da on može postati baza terorista, zato što su to neuređene zemlje, zato što je tu moguće kupiti oružje, sakriti se, korumpirati ljude... Taj njihov rat protiv terorizma trajat će desetljećima i oni se toga jako plaše jer misle da su na Balkanu dobre baze za terorizam.

– I tu se situacija izmijenila: sad se već govori da će biti vrlo teško donositi odluke s novoprimljenim članicama u Uniju. Između zapadnog i istočnog dijela EU postoji, da tako kažem, mentalni zid: oni su primili nove članove, a sad će biti da su svi ravnopravni, ali da su neki ravnopravniji, pa već postoje ideje (mislim da to može zabrinuti i Hrvatsku) da se u okviru Unije uspostavi članstvo drugoga reda gdje bi se okupile te nove članice Unije, zato što oni smatraju da čak i ako se ispune formalni uvjeti, da je povijest tih zemalja drugačija, pa će im trebati vremena da se snađu i prihvate sve vrijednosti. Eto, recimo, odnos prema Haagu: u toj Europi ne mogu shvatiti da netko želi postati dijelom jedne zajednice, a da ne prihvaća pravdu te zajednice. To nisu samo samo ekonomski odnosi, već je to jedna politička unija koja se zasniva na zajednici nekih vrijednosti, tako da ih otpor Haagu jako uznemiruje, a ima i mišljenja da bi se ove zemlje u okviru EU trebale izdvojiti u zajedničku cjelinu.

– Svako suđenje sastoji se od dva elementa: jedan je pravni, ali postoji i kazališni element, estradni da tako kažem, i ako procjenjujemo njegovo držanje u okviru pravnog procesa – njegova je obrana totalno pogrešna, bezizgledna i beznadna i on se u stvari brani vrlo loše, jer prije svega na tom suđenju izgleda i ponaša se kao čovjek koji bi bio u stanju učiniti sve ono što mu se optužnicom stavlja na teret. On je bezosjećajan, arogantan, nasilan i nikada ni jednog svog klijenta ne bih savjetovao da se tako drži pred sudom. A činjenica da je on dosta vješt u psihološkom obračunavanju sa svjedocima, naročito s onima koji su neobrazovani, zbunjeni... On u tim psihološkim duelima uspijeva dobiti male bitke, ali u potpunosti gubi rat.

– On zna da je ta bitka izgubljena, pa je zauzeo onu Titovu »ja ovaj sud ne priznajem«. On se u stvari obraća svojim istomišljenicima u Srbiji, jer se još uvijek nada da tom svojom predstavom u Haagu može izazvati neku vrstu revolucije i restauracije u Srbiji. To i uspijeva kod dijela stanovništva, i takvim držanjem uspio je radikalizirati srpsku političku scenu, gdje sada imate Šešelja kojega je odredio za svog nasljednika, preporučivši da se glasa za njega. S tim što je njegova opcija očigledno gubitnička i zbog toga su i agresivni. Pojavile su se i neke profašističke organizacije poput »Obraza«, pa »Justinijanove grupe« – to su desperadosi i ljudi koji zagovaraju Ljotića, koji je bio deklarirani fašist, Nedića, Nikolaja Velimirovića koji je bio notorni antisemit... Mnogi su ljudi time uznemireni, ali mislim da je takva radikalizirana pozicija u stvari pozicija skupina koje osjećaju da gube, pa to nadoknađuju time što su glasni i nasilni.

– Mesićevo svjedočenje bilo je vrlo značajno, zato što je on svjedočio iz jedne vrlo važne točke tog sustava a to je Predsjedništvo. Milošević se uvijek sklanjao iza Predsjedništva, tako da mislim da je Mesić pokazao kako je Milošević instrumentalizirao Predsjedništvo još dok je Mesić bio u njemu. To je bila važna točka u optužnici, jer je Milošević zamislio svoju obranu na način: »Ja nisam imao nikakve veze s JNA, jer je njome zapovjedalo Predsjedništvo«. Inače, Mesićevo svjedočenje bilo je vrlo uvjerljivo. Čak mislim da je njegova staloženost i suzdržanost pridonijela vjerodostojnosti njegovog svjedočenja, jer se tamo nije pojavio kao neki osvetnik ili svetac koji ubija aždaju.

Da ste odvjetnik Ante Gotovine, što biste sugerirali svom branjeniku?