Human Rights WATCH, unatoč pozitivnim pomacima, upozorava na probleme vezane za povratak izbjeglica i njihova vlasništva, nesuradnju sa Sudom u Haagu, nedonošenje zakona o pravima manjina te diskriminaciju Roma.

WASHINGTON, ZAGREB - Prava manjina i u 2002. najveći su izazov za Hrvatsku u području ljudskih prava, smatra Human Rights Watch (HRW) u jučer objavljenom godišnjem izvješću o stanju ljudskih prava u svijetu. Human Right Watch, jedna od najuglednijih svjetskih organizacija koja se bavi pitanjima ljudskih prava, u svom je izvješću za 2002. godinu, na 558 stranica, koje govori o stanju u 58 zemalja, znatan prostor posvetila Hrvatskoj upozoravajući na - unatoč pozitivnim pomacima- slab povratak izbjeglica te povrat njihova vlasništva, nesuradnju sa Sudom u Haagu, nedonošenje zakona o pravima manjina te na diskriminaciju Roma.

"Vlada i dalje oklijeva u davanju pune potpore povratku izbjeglih Srba te je odstupila od svoje prethodne suradnje s Međunarodnim sudom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY)", piše u izvješću HRW-a, u kojem se ističe da Hrvatska sve predanije na domaćim sudovima traži odgovornost za zločine počinjene protiv Srba od 1991. do 1995. godine. Vlada je, međutim, napravila korak unatrag u suradnji s Haagom propustivši uhititi i izručiti Sudu generale Antu Gotovinu i Janka Bobetka. HRW kao pozitivan momenat navodi da su hrvatske vlasti ubrzale suđenje pred domaćim sudovima Hrvatima optuženima za ratne zločine, ali upozorava da je sudska pristranost i pritisak na svjedoke karakterizirao neka suđenja, uključujući ono u Splitu za zločine počinjene u vojnom zatvoru Lora, što rezultira strahom svjedoka da otvoreno i javno govore o zločinima. Sudstvo je i dalje opterećeno naslijeđem velikog broja dugotrajnih postupaka, neiskusnih sudaca i političkog utjecaja na sudstvo na lokalnoj razini, osobito među sucima izabranima u vrijeme dok je državu vodio Franjo Tuđmana, kaže se u izvješću.

HRW upozorava da u Hrvatskoj još nije donesen dugoočekivani zakon o pravima manjina. Ističe se i da se većina od 350 tisuća raseljenih Srba još nije vratila u svoje domove. Najveća prepreka povratku, navodi se, zauzeta je ili uništena imovina, te nedostatak posla, što je često posljedica neizravne diskriminacije. HRW napominje da, iako je hrvatska vlast donijela niz mjera za povratak zauzete imovine, to se pokazalo u praksi teško provedivim. Čak i kada se donese presuda o deložaciji, ona se rijetko i provede, kaže HRW, koji beznadnijim smatra pitanje stanarskog prava hrvatskih Srba koji su napustili zemlju, napominjući da hrvatska Vlada smatra da su ti Srbi izgubili stanarsko pravo te da prema njima nema nikakvih obveza.

U skupnom izvješću za balkanske zemlje, u koje je uključena i Hrvatska, ističe se kako je na tom području prošle godine vladao neprekidan mir u odnosu na proteklo desetljeće, ali s razočaravajućim napretkom na polju ljudskih prava. Balkanske zemlje nisu izabrale put poput nekih bivših sovjetskih republika prema autoritarnoj prošlosti, ali nisu ni nedvosmisleno izabrale vladavinu zakona, poštovanje ljudskih prava i europske intergracije, kaže se u izvješću. Dodaje se potom kako je najštetniji utjecaj na povratak prognanih, političku normaliziciju i pomirbu neuspjeh vlada da se obračunaju sa zločinima tijekom ratova.

Kao pozitivan primjer navodi se hrvatski predsjednik Stipe Mesić, koji se snažno zalagao za suradnju sa Sudom u Haagu i tražio odgovornost za počinjene zločine, ali je imao malo ovlasti da to i provede. HRW posebice ističe nesuradnju SRJ i Republike Srpske sa Sudom u Haagu, koje su posebno obrađene. Smatra dalje da se 2002. godine Balkan još nije pomirio s ratnom prošloću, a da se više od 1,5 miljuna prognanika ne može ili ne želi vratiti kućama, te da time etničko čišćenje sve više postaje nepovratnim.