ZAGREB – Od početka 1998. godine do početka ožujka 2002. godine u Riječku banku je iz inozemnih banaka, u vidu SWIFT poruka, stiglo točno 1.978 reklamacija radi kašnjenja u plaćanju po deviznim arbitražama, neispravnih valutacija ili dodatnih troškova! U pojedinim mjesecima stizalo je i po nekoliko stotina reklamacija, ali to nikome u banci nije poslužilo kao putokaz za razotkrivanje problema, koje je Riječku banku dovelo do gubitka od 97,345 milijuna dolara! Evidentirali su to kontrolori HNB-a analizirajući devizno poslovanje Riječke banke u trogodišnjem razdoblju u kojem je vrijednost deviznih kupoprodaja bila 114 milijardi dolara.

Gubitak u Riječkoj banci, zaključuju u HNB-u nakon završene kontrole, ostvaren je kupovanjem i prodavanjem deviza iz špekulativnih razloga. Na temelju dostupne dokumentacije nisu uočeni novčani transferi koji imaju obilježja pronevjere. To znači da je, barem prema onome što je zasad poznato, glavni diler Riječke banke Eduard Nodilo gubitak stvorio pokušavajući špekuliranjem pokriti već ranije gubitke, a ne zato što je nastojao pronevjeriti novac.

Pri tome je, ustanovili su kontrolori, koristio različite metode – knjiženje fiktivnih depozita u aktivi banke, zatvaranje otvorenih arbitraža otvaranjem novih, kašnjenje u plaćanju, neovlašeno uzimanje depozita kod stranih banaka, knjiženje s netočnim valutacijama. To mu je bilo lako izvesti, jer je izvješća o svom poslovanju izrađivao sam. Namještanje željenih rezultata omogućavalo mu je i to što u banci nisu postojali kontrolni mehanizmi uspoređivanja mjesečnih izvješća o cjelokupnom poslovanju banke. Napominje se i to da nisu poštivana interna ograničenja, niti je njihovo provođenje banka kontrolirala. Zapravo Nodilu su trgovanje devizama iznad propisanih internih limita, ustanovili su u središnjoj banci, omogućili rukovodeći ljudi Riječke banke potpisujući određene ugovore s inozemnim bankama.