BRUXELLES - Procedura oko aplikacije za kandidaturu u EU ne odvija se automatizmom. Na putu do kandidature Hrvatsku čeka izuzetno mnogo prepreka. Hrvatsku aplikaciju "zaprimit" će Vijeće ministara EU-a, što u prijevodu znači Solanin tim za Zapadni Balkan. "Hrvatski slučaj" će se razmatrati kako u Bruxellesu, gdje članice EU-a imaju svoje stalne predstavnike, tako i u ministarstvima vanjskih poslova u glavnim gradovima. Ministri vanjskih poslova će, svaki za sebe, a nakon konzultacija i sa svojim ljudima u Bruxellesu i sa svojim vladama, formirati svoj stav o tome treba li uopće prihvatiti hrvatsku aplikaciju.

Argumenti i za i protiv hrvatske aplikacije su jaki. Jedni, koji će biti protiv, misle da niti je Balkan zreo za Europu, niti je Europa zrela za Balkan, a jasno im je da će nakon Hrvatske i druge zemlje iz susjedstva, nakon određenog razdoblja, zaželjeti isto. Da se Hrvatska ne spotakne na toj prvoj stepenici, nastojat će Grčka. Ali, treba znati da će neke druge zemlje, a možda i Europska komisija, na Atenu raditi jak politički pritisak da se okani toga cilja. U svemu, ipak se misli da će Georgios Papandreu, uz pomoć nekih drugih zemalja, nadajmo se, Njemačke, prevladati i uvjeriti svoje kolege da prihvate hrvatsku aplikaciju.

To razdoblje više ili manje prijateljskog uvjeravanja, trajat će nekoliko mjeseci, a šanse da Vijeće ministara donese pozitivan odgovor na hrvatsku aplikaciju, prilično su dobre. Nakon pozitivnog odgovora ministarskog vijeća, hrvatska aplikacija upućuje se na razmatranje Europskoj komisiji, koja bi trebala nakon nekog vremena dati svoje službeno mišljenje, očitovanje o spremnosti Hrvatske za kandidaturu. Ta se procjena vrši na osnovi političkih i ekonomskih postignuća neke zemlje.

Evo, samoj Grčkoj, godine 1975. Komisija je dala negativno mišljenje, i tako je zakočila na nekoliko godina. Komisija može Hrvatskoj reći da ne samo što ne ispunjavamo takozvane Kopenhagenske kriterije, nego da nismo riješili ni dva preduvjeta - povratak Srba i suradnju s Haagom, kao i da se nismo ozbiljno upustili u međuregionalnu suradnju. Od toga svega, najvažniji su suradnja s Haagom i povratak Srba. To je hrvatska domaća zadaća, to je ispit svih ispita.

Druga je stvar, dakako, ratifikacija Sporazuma o stabilizaciji i pridruženju. Tko god neće htjeti Hrvatsku, jer to ujedno znači i pozitivan signal svima drugima na Balkanu, sto posto će reći - nema ratifikacije - nema kandidature. Na putu stoji velika nepoznanica, a zove se summit u Solunu. S kojim će tko idejama i pritiscima u vezi Balkana, dakle i Hrvatske, doći tamo, to se još ne zna. Taj summit može nam otvoriti ili zalupiti vrata za Europu. Konačno, ako Komisija, naravno, nakon mnogih prijateljskih uvjeravanja da pozitivno mišljenje, Hrvatska dobiva kandidaturu.

Ali, koliko će to trajati, nitko ne može predvidjeti. Godinu dana? Dvije? Desetljeće? Dvadeset godina? Nikada? Sve je to već viđeno u povijesti ove organizacije država. No, nadajmo se da to neće trajati baš tako dugo, nego da će se realizirati u najboljem slučaju za dvije, ili manje dobrom, za četiri godine. Naša Vlada bi htjela da to bude prije nego EU napravi, 2005. novi šestogodišnji budžet, ali drugi smatraju da to nije tako presudno.

Kandidatura bi joj donijela pristup fondovima kojima se podupiru kandidati za članstvo u procesu prilagodbe, koji bi joj jako pomogli. Ali, čak i da dobijemo kandidaturu, mukama nije kraj. To je stadij na kojem se zaustavila, i gdje se buni Turska, jer tek treba otvoriti konkretne pregovore o članstvu u EU. To bi moglo biti onda kad druge zemlje iz regije također pokažu znatne znakove oporavka, a sigurnosna situacija bude neproblematična. To je vremenski nemoguće predvidjeti. Nakon toga, treba te pregovore obaviti i podići zemlju na europski standard, ali tko zna što će do tada biti EU? Konačno, i ona je u procesu transformacije, ali što god iz nje nastalo, trebat će biti član toga kluba.

Matko FRANAC

Hrvatska aplikacija bi trebala biti prihvaćena do kraja mandata grčkog predsjedništva, svakako prije summita u Solunu u šestom mjesecu. U tih nekoliko mjeseci bit će od neusporedive važnosti da se shvati kako problemi s Tribunalom moraju biti riješeni. Ili Bobetko i Gotovina ili aplikacija. Bez isporuke dva generala Sudu za ratne zločine, Grčkoj i Njemačkoj bit će jako teško, možda i nemoguće, uvjeriti ministre da prihvate hrvatsku aplikaciju.