Vjesnik: 18. 01. 2003.
Čemu takva tajanstvenost
ŽELJKO BUKŠA
Kako je privatizacija Ine počela, tako se i nastavlja, najkraći je zaključak nakon otvaranja obvezujućih ponuda tri preostala potencijalna strateška partnera, austrijskog OMV-a, mađarskog MOL-a i ruskog Rosnefta. Ukratko, nedovoljno transparentno, unatoč silnim Vladinim obećanjima da će se sve raditi maksimalno javno.
Ponovno su, naime, novinari ostali kratkih rukava - od bitnih su stvari doznali samo tko je poslao ponude. Ali, o tome što u njima piše, barem okvirno, ministar gospodarstva Ljubo Jurčić i Vladini savjetnici za privatizaciju Ine, unatoč novinarskom inzistiranju, nisu izustili ni riječi.
Neizbježno nas je to podsjetilo na početak privatizacije kada nije objavljen čak ni broj, a kasnije popis dvadesetak tvrtki koje su iskazale početni interes da postanu Inin strateški partner. O tome da je dugo bilo potpuno nejasno koji će kriteriji biti najvažniji pri odlučivanju o najboljoj ponudi i mnogim drugim bitnim pitanjima da se i ne govori.
A tamo gdje nema dovoljno službenih informacija otvara se, naravno, velik prostor za lobiranja, nagađanja i sumnje. Zato nije ni čudo da su kuloari već proradili.
Određen je pomak ipak vidljiv. Naime, dok Vlada u početku nije smatrala potrebnim čak ni pošteno objasniti zašto ne objavljuje bezazlene informacije - poput broja ili popisa zainteresiranih tvrtki - nudeći neke čudne razloge, sada je barem počela nuditi prilično uvjerljive argumente za svoju naizgled pretjeranu šutnju.
Tako je Jurčić objasnio da predane obvezujuće ponude nisu i konačne, pa bi njihovo objavljivanje moglo nekorektno otkriti karte preostalih igrača i negativno utjecati na daljnje konkurentsko nadmetanje. Jer, nakon ocjene predanih ponuda slijede pregovori sve tri kompanije s Vladom, a tek onda predaja konačnih ponuda.
Ipak, pitanje je ima li razloga za takvu tajanstvenost, jer je i ministar Jurčić priznao da se već dulje svi međusobno istražuju. Potencijalni ulagači Inu, Ina njih i svi međusobno, pa je teško povjerovati da svi već ne znaju bitne podatke iz konkurentskih ponuda. To uostalom dokazuje i činjenica da su novinari barem dio informacija, koje su Vladini predstavnici obazrivo prešutjeli, čuli čim su napustili dvoranu u kojoj su tajanstvene ponude otvarane.
Nagađanje i glasine Vlada će najbolje prekinuti što bržom objavom najvažnijih podataka iz ponuda. Jer, pravodobnim i točnim informacijama najbolje se dižu privatizacijske magle kakvih je prošlih godina bilo previše.