Posljednja diplomatska rotacija je pouka da Hrvatska trebala prekinuti s praksom tzv. masovnih smjena nakon kojih se odjednom pojavi teško premostiva praznina u veleposlaničkom kadru u inozemstvu

Punih pet mjeseci trebalo je hrvatskim vlastima da se dogovore o imenovanju veleposlanika na upražnjena mjesta u hrvatskim diplomatskim predstavništvima. Hrvatska je vlada u prošli četvrtak utvrdila popis od desetak novih veleposlanika i nekoliko konzula. Tim se potezom prekinuo neugodan vakuum unutar kojeg Hrvatska u nekoliko važnih gradova u inozemstvu nije bila predstavljena na veleposlaničkoj razini. Neslužbenom najavom imenovanja veleposlanika još se nisu riješili svi problemi o kadroviranju u hrvatskoj diplomaciji.

Otkako je koalicija došla na vlast 2000., u diplomatskim krugovima nervoza je sve više rasla, ali i zajedno s koalicijskim apetitima da se pojačano trebaju miješati u određivanje veleposlaničkih i diplomatskih mjesta. Prva velika diplomatska smjena 2000. naišla je na žučne reakcije nekih veleposlanika koji su tada tvrdili da su smijenjeni zbog političkih razloga.

U mreži sve češćih tračeva i medijskog eksponiranja zbog teme o kojoj se u sređenim demokracijama uopće ne piše u medijima, najviše je gubila hrvatska vanjska politika i samo Ministarstvo vanjskih poslova. Umjesto da bude središnje mjesto sukreiranja vanjske politike, Zrinjevac je u nekoliko navrata bio tema jedino kad je bila riječ o kadrovskim križaljkama. Vanjskom politikom željeli su se baviti svi, pa je zbog takva stanja Hrvatska u međunarodnim odnosima napravila nekoliko krupnih pogrešaka.

Bez snažne i organizirane diplomacije, vanjska je politika često bila podložna stranačkom voluntarizmu i kratkoročnim odlukama zbog sitnih unutarnjopolitičkih ciljeva. Takvo je stanje dovelo i do vanjskopoličkih problema zbog ishitrenih odluka drugih dijelova vlasti bez prethodnih konzultacija s hrvatskom diplomacijom, poput odluke o naftnim koridorima ili šećernoj aferi s Europskom unijom. A ne treba ni napominjati način tretiranja »slučaja Bobetko«. Suočen sa sve više kritika, ministar vanjskih poslova Tonino Picula sredinom prošle godine najavio je »borbu za profesionalizaciju« diplomatske službe što je ujedno trebalo značiti i jačanje uloge Ministarstva vanjskih poslova u sustavu hrvatske vanjske politike. Na neka važna mjesta postavljeni su iskusni profesionalci koje se do jučer opisivalo kao HDZ-ove kadrove, a neka isforsirana stranačka rješenja morala su otpasti jer su se ti kadrovi pokazali nesposobni.

Istina, u posljednjoj diplomatskoj smjeni mnogo toga nije ovisilo o Zrinjevcu. Ministarstvo je svoje prijedloge poslalo još u rujnu, no pet mjeseci bilo je potrebno stranačkoj koordinaciji i Vladi da te prijedloge odobri.

No, čak i nakon ove najave, nisu riješeni svi kadrovski problemi. U najavi popunjavanja diplomatskih mjesta u inozemstvu izostalo je rješenje za Rusku Federaciju jer je veleposlaničko mjesto nedavno napustio Hidajet Bišćević. Hrvatsku diplomaciju je u posljednje vrijeme potresao velik skandal. Prvo je mjesto veleposlanika u Berlinu napustio, na vlastito inzistiranje, Milan Ramljak, jer se nije slagao s politikom predsjednika Republike. Na to dugo vremena upražnjeno mjesto, prema neslužbenoj najavi, doći će dojučerašnja zamjenica ministra Vesna Cvjetković-Kurelec, čija je stranka izišla iz vladajuće koalicije.

Takve nedosljednosti mogu se riješiti jedino nastavkom procesa profesionalizacije diplomatske službe koji bi trebao rezultirati smanjivanjem utjecaja politike na diplomatsko kadroviranje. U okolnostima nezrelog funkcioniranja domaće politike, koja u posljednje tri godine pokazuje snažnu, ali nepotrebnu i štetnu tendenciju partitokratskog ponašanja, i to ne samo u vezi s kadroviranjem u diplomaciji, pravi bi uspjeh bio postići da dvije trećine diplomatskog kadra bude profesionalno.

Napokon, ova posljednja diplomatska rotacija je pouka da bi trebalo prekinuti s praksom tzv. masovnih smjena nakon kojih se odjednom pojavi teško premostiva praznina u veleposlaničkom kadru u inozemstvu. Snažnija profesionalizacija diplomacije ojačala bi njezin položaj u samoj zemlji gdje diplomacija također odrađuje važan dio posla kao najvažniji sukreator vanjske politike.