Europsku uniju možemo shvatiti kao sredstvo i katalizator. Stoga sam datum ulaska u EU i nije toliko bitan. Mnogo je važnije da ga Hrvatska dočeka spremna kao moderna država u kojoj funkcioniraju temelji demokracije - vladavina prava, briga o manjinama i slobodno tržište u kojem građani postaju sve bogatiji a ne siromašniji. To je zapravo temelj EU-a

Hrvatska je 2000., na valu izbornih rezultata, u Europi i šire bila istinski hit. S problematičnog Balkana izronila je s novom koalicijskom vlašću koja je mnogo obećavala. Hrvatskoj su tepali, proglašavajući je »najboljom viješću 21. stoljeća«. Ipak, vrlo brzo se pokazalo da brze i oštre reforme koalicija nije u stanju izvesti baš tako brzo kao što je obećavala. Ključni svjetski čelnici jako su dobro zapamtili Račanove riječi izrečene u Bruxellesu: »Ne sudite nas po riječima, nego po djelima.«

Bez obzira na to što su dolazile poruke da Hrvatska sa službenom aplikacijom za članstvo u EU ne treba žuriti, Vladina odluka da ovaj put s EU-om ide »do kraja« mogla bi imati ljekovit učinak, prije svega na samu zemlju, bez obzira na točan datum kad će uistinu ući u Uniju.

Ovaj »povratak u budućnost« Račanove vlade pred Hrvatsku je stavio najsnažniju i najozbiljniju zadaću da se ovaj put posao napravi kako treba. Taj posao ponajmanje se tiče jednog komada papira u kojem će se u nekoliko rečenica službeno zatražiti punopravno članstvo u Europskoj uniji. Ali se tiče svih u državi. Ponajviše vlasti i opozicije. Posljednji makroekonomski podaci, a što je već primijećeno u međunarodnim krugovima, za Hrvatsku izgledaju jako dobro, pa se priča o Hrvatskom uspjehu prema EU ponovo svodi na famoznu političku uvjetovanost.

Politički preduvjeti, proizišli iz naslijeđa rata, dosad su uvijek bili kamen spoticanja na hrvatskom putu prema EU. O zločinima koje je počinila hrvatska strana dugo se nije moglo razgovarati, a kamoli ih podvesti pod pravosudnu proceduru. Procesuiranje ratnih zločina, bilo da to radi Haag ili domaće pravosuđe, praktički je bilo tabu tema. Stoga je nesporni autoritet na tom području Ivo Josipović potpuno u pravu kada kaže da se progon svih počinitelja ratnih zločina treba shvatiti kao prvorezredan nacionalni interes, a na kao diktat stranih moćnika. Dok se to ne dogodi, Hrvatska nema perspektivu kao pravna i demokratska država, ustvrdio je Josipović. Stoga je i poželio da takva spoznaja ove godine doživi punu afirmaciju.

Kada se nakon ovog velikog europskog zamaha potroše velike riječi i u potpunosti iskoristi politički ritam velikih slova, odmah će se ustanoviti da su u hrvatskom dvorištu ostala ona mala, koja se tiču najvažnijeg kriterija - ispunjavanja potrebnih kriterija. Zbog toga će se vrlo brzo vidjeti, a u tome imamo iskustva, da zakone nije dovoljno donositi nego da ih treba i provoditi. Vrlo brzo će se u javnosti početi govoriti o tome zašto sporo teče povrat imovine izbjeglica ili, primjerice, naknade za uništenu imovinu terorističkim akcijama, ili će se međunarodni predstavnici zapitati kada će vlast iznijeti plan kako riješiti pitanje stanarskih prava. U sljedeća dva mjeseca upravo će ta »mala slova« biti važna jer će predstavljati prve konkretne znakove obnovljene hrvatske ozbiljnosti. Bilo bi dobro kad bi Vlada preuzela inicijativu i u ovom važnom trenutku izišla s nečim. Bez obzira na to što će proces još potrajati.

U hrvatskom povratku u budućnost vremena za suvišna i štetna politiziranja više nema. Čak i u otežanim okolnostima predizborne groznice. Odgovornost leži u mnogočemu u političkoj eliti, bila ona na vlasti ili u opoziciji. Nova će vlada kada bude izabrana, ma kako se zvala, morati nastaviti posao ulaganja u budućnost i perspektivu hrvatskih građana jer je jedino o tome riječ. Europsku uniju možemo, dakle, shvatiti kao sredstvo i katalizator. Stoga sam datum ulaska Hrvatske u Europsku uniju i nije toliko bitan. Mnogo je važnije da ga Hrvatska dočeka spremna kao moderna država u kojoj funkcioniraju temelji demokracije - vladavina prava, briga o manjinama i slobodno tržište u kojem građani postaju sve bogatiji a ne siromašniji. To je zapravo temelj EU-a.

Napokon, nije čudo što Hrvatska opetovano doživljava potporu europskih čelnika. Uspjeh Hrvatske kao primjer ostalima u regiji da se na temelju vlastitih sposobnosti može napredovati u Bruxellesu će doživjeti i kao uspjeh vlastite politike regionalnog pristupa. Hrvatska stoga ponovo ima prigodu postati najbolja vijest u regiji. Pomoć i podršku sada nam nude svi. Hrvatska im mora pomoći da bi oni pomogli nama. Europska unija nam je uistinu sve bliža; već od proljeća sljedeće godine moći će se vidjeti s vrha Zagrebačke gore. To je za Hrvatsku također dobra vijest.