Pritom je više nego zanimljivo da su neki mediji poput državnog Vjesnika pokušali prednatječaj učiniti zanimljivijim tako što su zloguko i sladostrasno mjesec dana prije najavljivali stečaj splitskog dnevnog lista, dok je Jutarnji list (iako je Krešimir Starčević, v.d. predsjednika Fonda za privatizaciju, u intervjuu Slobodnoj tri dana prije kazao kako je stigla jedna ponuda) na dan otvaranja ponuda objavio iz "neformalnih izvora" kako u Fond za privatizaciju nije stigla ni jedna ponuda. Doista nije jedna nego šest.

Dakle, unatoč činjenici što je Miroslav Kutle uz pomoć državnih i lokalnih dušebrižnika godinama financijski i profesionalno uništavao Slobodnu Dalmaciju, čini se da danas Slobodna, koja je prošla "tvrđi" dio financijske sanacije, opet predstavlja tvrtku koja ima i te kako dobru poslovnu perspektivu.

Od te tri ponude najbolja je ona Milana Mileticha, privatnog poduzetnika iz New Yorka, koji je s grupom hrvatskih iseljenika ponudio otkup dionica po nominalnoj cijeni, ali i obveznu kupnju nove tiskare. Miletich je navodno preko Domagoja Kere, hrvatskog konzula u SAD-u, već konktaktirao Slavka Linića, potpredsjednika Vlade, kada je ovaj bio na službenom putu u Americi, a sa svojim namjerama o kupnji Slobodne je upoznao i upravu splitskih novina.

Veću cijenu od nominalne, ali za sada bez obveze da kupi novu tiskaru, ponudila je londonska tvrtka "Watermarkmedia", koja je za 36,9 milijuna kuna vrijedan paket od 52 posto dionica Slobodne spremna platiti 38,7 milijuna kuna. Do zaključenja ovog broja nismo uspjeli saznati nešto više o tom poduzeću, jer ga nema u londonskom registru tvrtki, a na Internet pretraživačima se nalaze dva podatka koja se međusobno ne isključuju niti poklapaju.

Na jednom pretraživaču smo pronašli podatak da im je web stranica u izradi, dok na drugom pretraživaču upisom njihova imena stoje informacije da je riječ o tvrtki koja se bavi prodajom medijskog prostora, oglašavanjem, prodajom krstarenja, te da kotira na londonskoj burzi. Na žalost, nema nikakvih podataka ni o vlasniku ni o upravi poduzeća, tako da je za sada riječ o "nepoznatoj adresi".

Početna slova švicarske tvrtke DCPMMAG inicijali su pak vlasnika te tvrtke Danijela Čališa, a sljedeća tri slova PMM inicijali su za "precious metal marketing" - istraživanje plemenitog metala. Ta se tvrtka bavi trgovinom dijamantima i zlatom, većim porijeklom iz Južne Afrike, a registrirana je u Zugu, u švicarskoj regiji koja zbog poreznih olakšica predstavlja "poreznu oazu" i raj za off-shore tvrtke. Navodno nekoliko uglednih Hrvata danas ima svoja predstavništva u Zugu, a i bivše velike jugoslavenske tvrtke su znale koristiti pogodnosti te švicarske "porezne oaze". U pismu namjere Čališ je naveo kako njegova tvrtka namjerava u hrvatsko gospodarstvo investirati dvije milijarde eura, što bi trebalo značiti da se radi o financijski više nego respektabilnom poduzeću.

Josip Radeljak direktor je zagrebačke tvrtke "Slobodni mediji d.o.o. za upravljanje holding društvima", a uz njega član uprave je Harald Freiherr von Seefried auf Buutenheim s njemačkom putovnicom i prebivalištem u Zürichu u Švicarskoj. Temeljni kapital tvrtke je 20 tisuća kuna, a na Trgovačkom sudu u Zagrebu registrirana je kao izdavačka djelatnost 17. siječnja 2003., dakle isključivo sa svrhom da se preko nje kupi Slobodna Dalmacija. Radeljak je u pismu namjere istaknuo kako je spreman kupiti Slobodnu po "fer tržišnoj cijeni".

Slovensko Delo za vlasnike ima nekoliko malih i srednjih dioničara od kojih nijedan nema većinski paket dionica, uređivačka politika te kuće je liberalno-građanska, a Delo se prodaje u 80 tisuća primjeraka. U pismu namjere su pokazali da su dobro upoznati s poslovanjem splitske kuće, no i pored toga su istaknuli kako će cijenu ponuditi tek nakon dubinske analize poslovanja Slobodne Dalmacije. Također su ponudili najdetaljniji plan i program razvoja tvrtke i vidljivo je da su se iznimno pripremili za privatizaciju splitskog lista.