Osim što je otkrio potrebu razmjene stavova s gospodarskom elitom zemlje kojom upravlja, hrvatski je premijer otkrio i potrebu za ekonomskom prisutnošću Hrvatske u regiji, što obično znači s one strane njenih istočnih granica. Sastanak s tridesetak hrvatskih top-biznismena i sazvao je s ciljem da povede hrvatski gospodarski Drang nach Osten.

Potrebu suradnje u regiji i mogućnosti koje se Hrvatskoj na toj strani otvaraju Vlada je registrirala sa zakašnjenjem od tri godine. U strahu da im se zločesto ne prikače neke jugo-nostalgije, Račanova se ekipa bojala i pogledati prema Beogradu. A kad bi se to ipak dogodilo, vraški se trudila da taj pogled bude tvrd i beskompromisan. Dok je Slovenija žurila napraviti posao u Jugoslaviji, Hrvatska je praktično odustala i od najavljenog osnivanja gospodarske diplomacije. Račanov klon, ministar Picula, mjesecima je smišljao listu uvjeta koje Srbija mora ispuniti da bi službeni Zagreb uopće pristao razgovarati. Brižno krojena uvjetovanja u međunarodnoj zajednici nisu dobila prolaz, dapače, baš je takvo nabusito ponašanje Hrvatsku vezalo uz regiju od koje se svisoka nastojala distancirati. Čak je i HDZ-ov vanjskoposlovnjak Mate Granić Račanu prigovorio što se još nije sastao sa svojim beogradskim kolegom Đinđićem. Vladi je savjetovao intenziviranje suradnje sa susjedima.

Ali ni aktualni radikalni zaokret s idejom o regionalnoj ekspanziji hrvatskih tvrtki nije prošao bez pogrešnih koraka. Tako da je i jedan od sudionika Račanovih divana »regionalnih igrača« našao za potrebno upozoriti kako euforije i pozivi na gospodarsko osvajanje regije mogu biti opasni i kontraproduktivni. Upućeni Ivica Todorić tvrdi da je za hrvatska poduzeća širenje prema Bosni i Hercegovini te Srbiji strateški interes, ali istodobno ističe da je prema regiji nužno nastupati partnerski, nikako osvajački.

Na tržištima zemalja s kojima je do prije desetak godina bila uvezana u istu državnu zajednicu, Hrvatska ima velike mogućnosti. Privredni su joj pokazatelji mnogo bolji od bilo koje zemlje istočno od njenih granica. Svjetski centri moći vjerojatno računaju da bi Hrvatska za regiju mogla funkcionirati kao svojevrstan primjer, čak predvodnik. Ali to ne znači da se smije ponašati neodmjereno ili bahato. Osvajačkim poklicima samo će zatvoriti postojeće šanse.

Vrijedno je stoga upozoriti na još jedan savjet koji je hrvatska biznis-klasa uputila Račanu: njihovoj konkurentnosti na inozemnom tržištu Vlada će najviše pomoći ako i sama bude konkurentna u usporedbi s vladama Slovenije, Austrije i drugih naprednih zemalja. A ona to nikako nije. Najuspješniji hrvatski gospodarstvenici otvoreno joj zamjeraju sporost i neodlučnost u provođenju reformi. Takva Vlada ne može predvoditi ni očekivati nikakav prodor, pa ni onaj prema istoku. Račan sada uvjerava javnost, kao što je u ponedjeljak uvjeravao i svoje goste, da je vrijeme dragocjen resurs i da ga Hrvatska više ne smije gubiti. A tri mu je godine trebalo da stigne do poteza koje je morao povući na početku mandata.