U krivičnom predmetu broj K-196/78 ondašnjeg Okružnog suda u Zagrebu on u svojstvu jednog od glavnih svjedoka optužnice teško tereti Mirka Rajčića, diplomiranog ekonomista iz Splita, te zagrebačke studente prava Marka Juranovića, Fabijana Dumančića i Jakoslava Rojnicu radi krivičnih djela udruživanja radi neprijateljske djelatnosti i neprijateljske propagande u svrhu razbijanja SFRJ

Optuženik Orešković u svome zadnjem odgovoru, objavljenom u Novom listu 14. siječnja, bjelodano pokazuje koliko je istinita u njegovom slučaju ona narodna poslovica »u laži su kratke noge«, jer je u tom odgovoru kao krunski dokaz svoje »nevinosti« ponudio ni više ni manje nego svoj navodni dosje iz Udbe od 130 stranica, kojem je upravo on sam , na glavnoj raspravi mjesec dana ranije, poricao gotovo svaku autentičnost i pritom izjavio »da je isti imao 260 stranica i da polovica dokumenata nedostaje, te da su neki od dokumenata nastali montiranjem, fotokopiranjem ili brisanjem nekih imena.«

Ono od čega Orešković bježi kao crni vrag od tamjana, to su upravo njegove gnjusne klevete, izrečene na glavnoj raspravi protiv članova moje najuže obitelji, koje u svojem odgovoru ničim ne dokazuje, niti se na njih više uopće osvrće, ali mu svejedno ne nedostaje bezobrazluka i drskosti te svoje laži i podmetanja protiv moje obitelji proširiti ovaj put i na mene, tvrdnjama da sam »zakašnjela proteza udbaškog odjela za dezinformacije.«

Nakon što je na glavnoj raspravi 5. prosinca 2002. godine Orešković sam priznao kao istinit navod iz Udbinog dosjea da je stupio u vezu s Udbom 1989. godine, koga u tom istom dosjeu Udba navodi kao agenta u pripremi, Orešković sada mene drsko upućuje da se obratim njegovim poslodavcima Manoliću, Mustaču, Perkoviću (načelnik Službe državne sigurnosti RSUP-a SRH do 1990. godine i kasniji načelnik SIS-a kod Gojka Šuška, s kojim Orešković održava stalnu vezu u vrijeme obrane Gospića) i drugima kako bih napokon doznao pravu istinu o njemu i sebi.

A sada napokon slijedi obaranje apsurdne i potpuno neistinite tvrdnje optuženika Oreškovića da ni u jednom dosjeu nema podatka da je nekog cinkario. Orešković u svojem napadu na mene ide i dalje pa neistinito tvrdi »da njegovom krivnjom nijednom Hrvatu (ni bilo kome) nije pala kosa s glave, niti je tko dobio jednu minutu zatvora.« Stvari, na štetu Oreškovića, stoje upravo potpuno suprotno, od toga kako ih on naknadno želi prikazati.

U krivičnom predmetu broj K-196/78 ondašnjeg Okružnog suda u Zagrebu nalaze se iskazi i izjave Tihomira Oreškovića vlastoručno potpisane, u kojima on u svojstvu jednog od glavnih svjedoka optužnice teško tereti Mirka Rajčića, diplomiranog ekonomista iz Splita, te skupinu zagrebačkih studenata Pravnog fakulteta Marka Juranovića, Fabijana Dumančića i Jakoslava Rojnicu radi krivičnih djela udruživanja radi neprijateljske djelatnosti i neprijateljske propagande u svrhu razbijanja SFRJ te stvaranja samostalne hrvatske države, radi čega su prva dvojica osuđeni na po pet godina zatvora, a druga dvojica na po tri godine zatvora.

Orešković je istražnom sucu B. Sarapi »svjedočio« da Mirko Rajčić prebacuje emigrantski tisak u Jugoslaviju, da je nacionalistički nastrojen kao Velikohrvat, da ta Rajčićeva grupa nije imala povjerenja u njega, da je on savjetovao optuženom Dumančiću da podnese molbu za prijem u članstvo Saveza komunista i da bi se trebao aktivirati kao društveno-politički radnik, zatim da Dumančić posjeduje pištolj zbrojovku kalibra 7,65, kao i pištolj-penkalu, da mu je optuženi Rojnica davao na čitanje emigrantski list »Nova Hrvatska « koji da je dobivao od Mirka Rajčića, a kasnije da ga je proslijeđivao optuženom Dumančiću«,itd.

Javno tužilaštvo u Zagrebu kao i Okružni sud utvrdili su da je krivična odgovornost optuženih u potpunosti dokazana iskazima preslušanih svjedoka Orešković Tihomira i drugih, te priloženim dokaznim materijalima koje je opisao Orešković u svom vlastoručno potpisanom iskazu: emigrantski časopis »Nova Hrvatska«, pištolj zbrojovka, pištolj penkala, itd.

O naknadnom djelovanju optuženika, višestruko štetnom i zlom za hrvatske nacionalne i državne interese, kao i za sve koji su osobno pogođeni najgrubljim gaženjima elementarnih ljudskih prava od strane istog, zasad ne bih, jer se time ionako bave njegovi branitelji, optužba, ali i sud u Rijeci, reagira Dobroslav Paraga, predsjednik Hrvatske stranke prava 1861.