Novi list: 25. 01. 2003.

Prosper i hrvatski zločini

Boris PAVELIĆ

Američki veleposlanik za pitanja ratnih zločina Pierre-Richard Prosper otkazao je najavljeni posjet Zagrebu, ali to ne znači da u Medačkom džepu nisu ubijeni deseci civila, kao ni to da poslije »Oluje« nije likvidirano četristo ljudi.

Jasno je, naime, da će naše falično domoljublje Prosperov odustanak od posjeta Zagrebu u sklopu redovite balkanske turneje – za koji je najavljivao »ribanje« vlade zbog nevoljkosti u suradnji s Haaškim sudom – doživjeti kao neočekivan, ali umirujući, možda čak zaslužen poklon.

Uistinu, moglo bi se zaključiti kako su SAD, skrenuvši glasnika s hrvatske rute dok po Balkanu slijedi krvave tragove, Hrvatsku nakanile nagraditi simboličnim izuzimanjem iz Balkana, slijedeći obnovu trenda koji zemlji priznaje prvenstvo u ovoj nevoljnoj regiji. I možda uistinu jest tako.

Ali – na veliku žalost lokalnih politikanata – čak da Prosperov nedolazak i znači politički oproštaj hrvatskim pravosudnim bestidnostima, to nijednog časa ne umanjuje našu obvezu da kaznimo zločine zbog kojih su buka i bijes oko Haaga i započeli. Jer u uređenoj zemlji pravdu i krivdu samo sud može odrediti. A baš je to ono što Hrvatska nikako da učini.

Saslušanja za Medački džep danas su samo novinska arhiva; zločini poslije »Oluje« ni novinama više nisu zanimljivi; »Paulin dvor«, čini se, okončat će se kaznenim progonom naivnih izvršitelja, a Pakračka poljana, Lora, Sisak i slični slučajevi danas su još samo kapitalci u kaljuži hrvatske pravosudne farse.

Može zato Amerika praštati koliko hoće; može i EU preko noći Hrvatsku proglasiti zemljom-uzorom. Bilo bi to, naposljetku, i dobro. Ali da ovdje neće biti pravde, prava ni efikasnosti sve dok i posljednji ubojica ne bude kažnjen po zakonu – to zbog samih sebe ne smijemo nikada zaboraviti.