Ministrica obrane nastupila je kao ministrica rata. Medije je optužila da šire dezinformacije kojima dovode u pitanje obrambenu sigurnost zemlje, pa će ih ona tužiti Državnom odvjetništvu. »Od državnog ćemo odvjetnika tražiti da dezinformacije o stanju u oružanim snagama analizira i ocijeni radi li se o kaznenom djelu širenje lažnih vijesti s ciljem uznemiravanja javnosti«, doslovce će Željka Antunović. Osim za novinare, kazneni je progon tražila i za njihove informatore, po njenim riječima, nekolicinu nedavno umirovljenih visokih časnika.

Ministricu je posebno razbjesnio televizijski prilog u kojem se spominju tvrdnje, iz vojnih krugova, da Amerikanci Hrvatima sugeriraju forsiranje ulaganja u kopnenu vojsku, na račun zapostavljanja zrakoplovstva i mornarice, a sve s ciljem da se kasnije, u NATO »mirovnim misijama«, hrvatskim vojnicima posluže kao topovskim mesom. Umjesto odgovora i objašnjenja, pa, ako treba, i javne debate, već samo spominjanje takvih špekulacija ministrica smatra uznemiravanjem javnosti, dovoljnim za dostavu državnom odvjetniku i kazneni progon.

Ali, ne bi li se s mnogo više argumenata moglo reći da je javnost zapravo uznemirila Željka Antunović? Učinila je to već samim spominjanjem kaznenog progona novinara, koji su, objavljujući raspoložive informacije i mišljenja, samo radili svoj posao. Kad visoki predstavnici vlasti, najavljujući represiju, pokušaju zaustaviti nemile im stavove ili javnu raspravu o škakljivim temama, to bi se u svakoj demokratskoj zemlji smatralo ozbiljnom prijetnjom, dovoljnom za uznemirenje svekolike javnosti.

Ministrica je javnost mogla uznemiriti i svojom dijagnozom stanja u oružanim snagama. Tako je prije nekoliko dana, pokušavajući demantirati u medijima objavljene informacije o štrajku vojnih pilota, priznala da »Hrvatska ima mali broj ispravnih borbenih aviona«, ali, po njoj, »čak kad ni jedan ne bi mogao poletjeti, sigurnost države ne bi bila ugrožena«. Dakle, štrajka pilota nije bilo (piloti samo iz nekih svojih razloga nisu bili spremni letjeti), ali – što je važnije – nema ni ispravnih aviona. Borbeni su zrakoplovi uglavnom u neupotreljivom stanju. Ali sve to po sigurnost zemlje nema nikakva utjecaja. No, sigurnost je zemlje ugrožena medijskim informacijama o tome da se u redovima pilota nešto događa. Sigurnost Hrvatske, po Antunovićki, ugrožavaju i špekulacije o načinu korištenja hrvatskih vojnika u NATO-snagama. Tko je tu lud, tko diler loših vijesti, u čijoj je glavi košmar, tko uznemirava javnost – čitatelji će sami zaključiti.

Važno je napomenuti da u prijetećim invektivama ministrica vojske nije usamljena. Iz vladajućih krugova sve se češće prizivaju organi represije. Tako je prije nekoliko dana i ministar zdravlja Vlahušić liječnicima u štrajku sasvim neumjesno zaprijetio, između ostalog, i državnim tužiteljem. Glavni bi se državni odvjetnik Bajić morao ograditi od takve zloupotrebe svoje institucije u političkim debatama i bitkama. Ovako ispada da ga je politika pretvorila u svoju baba-rogu, kako bi njime plašila političke oponente i kritičare.

Ministrica pod šljemom, i njeni drugari, smatraju da je novinarima držati flaster na ustima, odnosno da u javnost smiju puštati samo benigne, roza-vijesti. Zabranili bi im uznemiravati javnost, čak i kad je stvarnost duboko uznemirujuća. Zaista, državni bi odvjetnik morao analizirati nema li u tim prijetnjama elemenata kaznenog djela.