Predsjednik Stipe Mesić doista zna kako iznenaditi javnost, i domaću i inozemnu. Ovoga je puta dao intervju jednom banjolučkom tjedniku i zatražio od SRJ plaćanje 15 milijardi eura ratne štete zbog agresije na Hrvatsku. Zahtjev, naizgled, ne treba nikoga čuditi jer se na suđenju Slobodanu Miloševiću dokazuje da su Srbija i Crna Gora bile duboko upletene u pripremu rata, okupaciju dijela hrvatskoga teritorija te masovne zločine i razaranja. Zato će netko zacijelo veselo uskliknuti: Predsjedniče, ta ti valja!

Ozbiljan je problem, međutim, u tome što je Mesić opet nenajavljeno solirao temom za koju je zadužena Vlada i tu napravio pravu diplomatsku uzbunu. Nije, doista, sporno što je Beograd činio na hrvatskim prostorima, ali sve ima svoje složene procedure i svoje političke prioritete. Službeni se Zagreb nakon Mesićeva istupa neće ni milimetar približiti dobivanju pozamašne ratne odštete, ali će istodobno dovesti u pitanje niz dosadašnjih pozitivnih pomaka. Više je tome razloga, koji se mahom svode na iznimno složenu i dugotrajnu pravnu proceduru oko utvrđivanja ratne odgovornosti, kao i barem minimalni pristanak optužene države da pristane na provedbu rezultata takvoga sporenja.

Otud mora proizlaziti i suzdržanost prema Mesićevoj inicijativi. Hrvatska je, prisjetimo se, već podnijela Međunarodnom sudu pravde u Haagu tužbu protiv SRJ zbog genocida, no njezino rješenje još dugo neće biti na pomolu. S druge strane, povijesna istina i pravna regulativa ponekad baš i nisu u suglasju pa se današnja SRJ uvijek vadi na to da je nikad formalno objavljen rat u Hrvatskoj vodila nepostojeća vojska, JNA, i nepostojeća država, SFRJ, te da su srpski dragovoljci "branili" svoje sunarodnjake u Hrvatskoj. No, hrvatsko traženje velike novčane nadoknade potiče i SRJ da optuži Hrvatsku za navodni progon 1995. više stotina tisuća Srba, što se također više puta najavljivalo. Baš zato proces pregovaranja s Beogradom trebaju strpljivo voditi eksperti Vlade.