Prodijev odgovor, garniran s malo talijanskog šarma, sasvim neobvezujućeg, sasvim je logičan. Nigdje, naime, u pravilima EU-a ne piše kada jedna zemlja mora podnijeti zahtjev za punopravnim članstvom. Ta odluka ostavlja se svakoj zemlji posebno. Zrela država, dakle, sama je sposobna procijeniti kada je najbolji timing za takav potez. S obzirom na razinu dosad postignutih reformskih zahvata, broju usvojenih europskih standarda, njihove primjene u stvarnosti i osjećaja za to kad zahtjev predati te na taj način svojim angažmanom zaokupiti pozornost službenog Bruxellesa.

Inicijativu je s druge strane započela u nezgodno vrijeme - jer je svjetska pozornost, pa tako i EU-a, usmjerena prema krizi u Iraku - i u trenutku slanja EU pregovaračke misije u Sjevernu Koreju.

Ipak, priča o Hrvatskoj i Europskoj uniji trajat će puno dulje od Bushovih napora da nagovori sve kako Irak treba sravniti sa zemljom ili pak od parlamentarnih izbora u Hrvatskoj. Zato je činjenicu da je najava upućivanja hrvatskog zahtjeva za članstvo u EU naišla na pozitivan odaziv u Bruxellesu dobar poticaj koji, međutim, Europsku komisiju ništa ne stoji. Nakon sastanka Prodi - Račan još jednom je rečeno kako je Hrvatska, naravno, u Uniju dobrodošla, ali u paketu s podsjetnikom da i za nju vrijede svi uvjeti kao i za ostale zemlje kandidatkinje, s malim dodatkom - paketom političkih preduvjeta. Istoga dana kada je Račan boravio u Bruxellesu, Vijeće ministara je ponovilo da od svih zemalja u regiji očekuje potpunu suradnju s Haaškim sudom.