Vjesnik: 28. 01. 2003.

Ma kakav MMF

VIKTOR VRESNIK

Može li Međunarodni monetarni fond biti kriv za naoko samoubilačko ponašanje hrvatske vlade? Za sve te njene »čudne« poteze sa zakonom o radu, zanemarivanje štrajkaških zahtjeva, rasprodaju hrvatske obale...

Ne može.

Možda je nekad doista i bilo tako da su nas međunarodne financijske institucije mogle ucjenjivati određujući na taj način smjer hrvatskog gospodarskog, pa i političkog, razvitka. Možda je u to ime svojedobno i napravljen poneki (vrijeme će pokazati - ne prevelik) ustupak. Činjenica je, međutim, da ni prijašnja ni današnja vlast nisu nikad krivicu za bilo koji od svojih neuspjeha pokušale prebaciti na leđa MMF-u.

Kako to?

Jednostavno, iako u određenom trenutku vjerojatno najlakše, bilo bi to previše naivno i previše neuvjerljivo.

Kada sindikati ili oporba upiru prstom u MMF tvrdeći da Vlada slijepo sluša svaki od naputaka washingtonskih novčara, ni onda zapravo nije riječ o MMF-u nego o pokušaju da se vladajuća garnitura diskreditira u očima građana. Kritike zbog navodno vazalnog odnosa Hrvatske prema MMF-u morala je zato otrpjeti svaka dosadašnja hrvatska vladajuća garnitura i uvijek su te kritike bile oštrije što su izbori bili bliže.

Novi stand by aranžman Hrvatske i MMF-a, koji bi trebao zaživjeti tijekom veljače, Hrvatskoj daje na raspolaganje 150 milijuna dolara u slučaju financijski krizne situacije. Riječ je, znači, o približno 1,2 posto hrvatskog državnog proračuna.

Je li to iznos koji omogućava ucjenu?

Posve je drugo pitanje zašto se vlada baš u izbornoj godini odlučila za tako bolan zahvat kao što je usvajanje novog zakona o radu kojim se smanjuju dosadašnja prava zaposlenih.

Još jedan jednostavan odgovor: bez izmjena tog zakona ne može se očekivati brži ritam zapošljavanja. Bez više radnih mjesta manje će hrvatskih građana osjetiti promjenu na bolje. Ne bude li te promjene, građani će je potražiti na izborima.

Pravo bi pitanje zato trebalo biti - zašto je Vlada toliko dugo čekala s promjenama Zakona o radu te ju je zatekla izborna godina?

Ovaj put odgovor je manje povoljan za vladajuće. Oni su se, naime, toliko dugo bavili sami sobom i svojim međusobnim odnosima da im je ostalo malo (premalo?) vremena u kojem se mogu pozabaviti državom kojoj su na čelu.

To, međutim, nema baš nikakve veze s odnosima hrvatske vlade i Međunarodnog monetarnog fonda.