I najskeptičniji promatrači hrvatskog puta u EU mogli su se u ponedjeljak uvjeriti da su Hrvatskoj širom otvorena vrata drugog kruga proširenja za četiri godine. No, u ponedjeljak se pokazalo i da je drastično sužen prostor za prolaz vladajuće koalicije do redovitog kraja mandata. Ne bi to bilo ništa strašno, jer se Račanova koalicija održala i dulje nego što su se njezini članovi nadali, kada način na koji nam se događa Sunčani Hvar ne bi u pitanje dovodio političku i gospodarsku stabilnost kao jedan od ključnih elemenata odlične europske ocjene Hrvatske kao kandidata za ravnopravnog partnera.

Ne želimo, naravno, tvrditi da nas samo aktualna kombinacija stranaka na vlasti može dovesti u EU. To može učiniti i bilo koja druga koalicija ili stranka koja će vrlo ozbiljno i detaljno promišljati o odrazu svojih poteza u Bruxellesu. Nažalost, nismo sigurni da su svi akteri slučaja Sunčani Hvar o tom aspektu razmišljali upola koliko o unutarnjopolitičkim, unutarkoalicijskim i predizbornim bodovima koje će eventualno ubrati. A to nam govori da ozbiljno ne razmišljaju ni o činjenici da velika većina hrvatskih građana želi da Hrvatska postane članica EU-a.

Uistinu je tragično da se država, koja se tako teškom mukom probila do statusa poželjnog kandidata za EU, trese zbog otprilike 55 milijuna eura. Nije to mali novac, nisu nevažni ni principi po kojima se provodi bilo koja, pa i ta privatizacija. Ali, gospodo, postoje ciljevi koji se ne smiju ugrožavati zbog sitnih prepucavanja o tim pitanjima. I to ciljevi, na primjer, članstva u EU, za koje velika većina građana vjeruje da će im omogućiti bolji život.

Neće se svijet srušiti ako se Sunčani Hvar sada ne privatizira. Ali će nas jako skupo stajati ako se od privatizacije odustane zbog krivih razloga. Na primjer, zato jer su kupci Slovenci ili zato što će se pokušati dokazati da hrvatska država može ono što druge ne mogu - uspješno voditi tvrtke koje u gospodarski razvijenim zemljama vode privatne ruke. To nije gospodarska politika koju EU smatra ozbiljnom. Ništa manju cijenu hrvatski građani neće platiti ni ako se privatizacija provede pod dvojbenim uvjetima, jer to također svjedoči o neozbiljnosti koja bolno podsjeća na vrijeme u kojemu Hrvatska u Bruxellesu nije imala što tražiti.