Novi list: 30. 01. 2003.
Vojska ljulja Hrvatsku
Piše: Jelena Lovrić
Nešto je trulo u Hrvatskoj vojsci. To nije novost, ali kriza, čini se, eskalira. Nadležni saborski odbor još bi ovoga tjedna trebao otvoriti raspravu, na zatvorenoj sjednici, o stanju u oružanim snagama. O delikatnim temama političkim je glavama draže mudrovati bez kamera i novinara. Da se, kako bi rekla ministrica obrane, javnost ne uznemirava. Političari vole kad je narod smiren, kao da se nagutao apaurina.
Kao na tekućoj vrpci posljednjih su dana zaredali incidenti u vezi s vojskom. Vojni piloti indisponirani su za obavljanje svojih zadataka, ali njihov štrajk ministrica pokušava bagatelizirati tvrdnjom da ni avioni nisu baš spremni za letenje. Umirovljeni zapovjednici pišu pisma, sabornicima, šefu države, premijeru, medijima, o alarmantnom stanju u vojsci. Tjednik »Globus« tvrdi da je Hrvatska »sve dalje od NATO-a« te se poziva na pismo glavnog tajnika Robertsona, koji je hrvatskoj reformi oružanih snaga uputio niz kritika, tvrdeći da ona nije dovoljno dobra, pa njihovim slijedom Hrvatska neće dobiti efikasnu vojsku izgrađenu na zapadnim strandardima. Zaključak mu je da NATO-u ne treba takav »invalidni« partner.
Odakle odjednom takva drama u vojnim redovima? Ministrica će reći da započete reforme, normalno, izazivaju otpore; da je to razlog i sivog štrajka pilota ili tužakanja umirovljenih časnika po strukturama vlasti i medijima. Ona ne dovodi u pitanje koncept reforme vojske, čak ni nakon Robertsonova pisma. Nezavisni vojni stručnjaci, pak, tvrde da je projektirana »reforma vojske – skup loših kompromisa«.
Ali medijski analitičari upozoravaju da je problem mnogo ozbiljniji. Jedni konstatiraju da je situacija u vojsci na rubu kaosa, a štrajk ratnih pilota smatraju znakom ozbiljne krize državnih institucija. Drugi tvrde da Vlada »popušta skupinama koje raspolažu represivnim potencijalom a zaoštrava socijalne sukobe sa svojim biračkim tijelom«, zaključujući kako je eksplozija incidenata u vojnim redovima »pokazatelj da u Hrvatskoj država ne funkcionira«. Zajednički im je zapravo stav da Račanova vlada, ni tri godine nakon preuzimanja vlasti, nije uspostavila nadzor nad vojskom.
Za vrijeme Gojka Šuška vojska je funkcionirala kao država u državi. Ministarstvo obrane s razlogom se smatralo stožerom organiziranog kriminala. S dolaskom nove vlasti pometeno je samo najglomaznije smeće. Ministar Radoš tolerirao je da se vojska drži kao latentna kontra trećesiječanjskoj vlasti, čak kao pričuvna snaga njenog rušenja. Propušteno teško da se može nadoknaditi. Za radikalne rezove ova vlast više nema legitimitet kakav je n
a početku imala. Radoševa je nasljednica uspjela radikalno promijeniti samo namještaj u vlastitom kabinetu i na to potrošiti brdo proračunske love. Osim kanapea u Antunovićkinu uredu, sve je u Ministarstvu obrane uglavnom po starom. HDZ-ovi kadrovi, koje je nova vlast prije tri godine zatekla, sada joj već polako počinju pakirati kofere.Vojska je jedan od najneuređenijih segmenata državne strukture. Stanje je kaotično, paralelni lanac zapovijedanja gotovo da funkcionira bolje od onog oficijelnog. To je neodrživo. Ali da bi se u vojsci mogle provesti bilo kakve reforme, armija se prvo mora staviti pod kontrolu. Kad sabornici idućih dana krenu debatirati o sigurnosnom stanju u Oružanim snagama, možda dođu do zaključka da vojska nije garant sigurnosti zem
lje, nego, možda, situacija u vojnim redovima ugrožava stabilnost Hrvatske.