Vjesnik: 31. 01. 2003.
Pljuska kredibilitetu
BRUNO LOPANDIĆ
Hrvatska, izgleda, ne može bez afera, i to posebice onih koje štete međunarodnom ugledu zemlje. Posljednji primjer objavljivanja privatnog pisma glavnog tajnika NATO-a Georgea Robertsona premijeru Račanu silno je uznemirio i razočarao sjedište NATO-a. Hrvatska je još jednom pokazala, i to na vrlo važnom primjeru, da je još uvije
k nepouzdana zemlja koja se voli razmetati velikim riječima. No kad se dođe do konkretnih pitanja, gotovo u pravilu podbaci.Nesređeni državni aparat, koji pati od te bolesti otkako je hrvatske države, proizveo je niz skandala, a obično dokumenti i cure iz struktura opterećenih netransparentnim ponašanjem, unutarstranačkim podmetanjima onih koji se ne bave strukom nego politikantstvom. Stoga onima na vlasti neće biti dovoljno kukati kako im to podmeću oni koji se nalaze u strukturama, a podržavaju neku dru
gu političku opciju.Slučaj objavljivanja Robertsonova pisma iznimno je ozbiljan. Na njemu se ruše sva Račanova i Piculina uvjeravanja na velikoj europskoj turneji u to da je Hrvatska sada ozbiljna država, zrela za europske i transatlantske integracije. Riječ je o ozbiljnoj pljuski kredibilitetu zemlje koja je posebno važna u NATO-u. Pokazala je da ne funkcionira jedan od izuzetno važnih elemenata između NATO-a i zemalja-kandidatkinja, a to je zaštita povjerljivih dokumenata.
Bugarska, jedna od zemalja koje su dobile NATO-ovu pozivnicu, ovih dana ima velikih problema sa curenjem povjerljivih informacija. NATO ih je oštro upozorio, a Bugari sada strahuju da bi ih Savez zbog toga mogao i izostaviti.
U posljednjih se nekoliko godina jasno pokazalo da je hrvatska vlast u medijskoj promociji potpuno zakazala; za očigledne je propuste uvijek bio kriv netko drugi, dok nije znala pokazati ono dobro što je učinila.
U cirkusu odnosa nedozrele demokracije tajni su papiri uvijek služili za diskreditiranje političkih protivnika, što je i logično. Kad se pati od stranačkoga kadroviranja, onda mjesta za stručnost i profesionalnost ima vrlo malo.
Šteta je učinjena. Za početak bi bilo dobro kad bi se vlast okanila optuživanja medija za objavljivanje pisma, a zatim odmah prionula na posao vođena njegovim sadržajem. U njemu, naime, piše da bi Hrvatska trebala ozbiljno shvatiti reformski proces. Napokon.