Naime, kao najodgovornije za odluku Vlade dužnosnici HSS-a već tjedan dana prozivaju Pave Župan Rusković kao resornu ministricu i vršitelja dužnosti šefa za privatizaciju Krešimira Starčevića. Trude se ubjasniti kako su upravo oni »obmanuli« odnosno »krivo predstavili detalje« iz ponude Termi i jedine konkurentske, također slovenske, tvrtke Kompasa, a koje su onda naivno prihvatili svi ostali članovi Upravnog odbora Fonda za privatizaciju te na koncu i sam premijer Račan.

I dok HSS-ov ministar u Upravnom odboru HFP-a Božidar Pankretić upravo na taj način tumači svoje glasanje za ponudu Termi, teško je povjerovati da isto vrijedi i za predsjednika Upravnog odbora Slavka Linića. Naime, opće je poznato da Slavko Linić nije tek usputni član tog tijela, već je naprotiv poznato da bez njegovog pristanka Fond ne donosi značajne odluke. No, HSS ga još uvijek ne usudi taknuti, nego koalicijskog partnera pritišće traženjem ostavke nestranačke ministrice i vršitelja dužnosti šefa HFP-a, koji samostalno niti ne može donositi odluke. Na taj način javnosti pokušavaju prikazati da njihova kritika nije politička, nego stručna.

Zanimljivo je da sličnu strategiju koriste i pri dokazivanju da im ne smeta slovensko vlasništvo u hrvatskim tvrtkama. Odjednom je, prema izjavama HSS-ovih dužnosnika, ponuda Kompasa bolja od Terminih jer je taj turoperator obećao veća ulaganja u obnovu Sunčanog Hvara. No, pritom se zaboravlja da su garancije za Kompasova ulaganja bila samo obećanja i iskazana spremnost jedne slovenske banke da ga u tome prati, dok su Terme ponudile prvoklasne garancije međunarodne bankarske grupe te koorporativna jamstva. Teško je povjerovati da Zlatko Tomčić ne prepoznaje razliku.