Tomčićeva poruka je jasna - ili poništenje privatizacije Sunčanog Hvara ili izbori - iako je tako jasno ni predsjednik HSS-a ni njegovi suradnici još nisu javno izrekli. Račan, pak, još nije odlučio isplati li mu se više popustiti Tomčiću ili uzvratiti dobačenu rukavicu i reći: »Izbori? Može, zašto ne!«. Osnivanjem radne skupine koja će ispitati eventualne muljaže u privatizaciji hvarskih hotela Račan je, dakle, kupio sedam dana vremena za konačnu odluku o opstanku koalicijske vlasti koju, doduše u izmijenjenom sastavu, vodi već tri godine.

Prostor za kompromis je drastično sužen. To se vidi i po reakcijama stranačkih čelnika. Oni u Vladi i vrhu koalicije drže se dogovora o šutnji pred novinarima. Ne mogu, međutim, skriti nervozu zbog pritiska medija. Njihovi saborski ešaloni još su nervozniji. Očito nitko još nema relevantne analize koje bi ih ohrabrile ako su izbori uistinu tako blizu kao što se mnogima čini. Zato se i te kako žučno raspravlja o šteti koju bi svakoj od stranaka u sukobu moglo nanijeti popuštanje.

HSS bi morao priznati da je precijenio svoju političku snagu, čak i u slučaju da mu SDP izađe u susret i smijeni neke svoje ministre. A HSS je u cijelu priču ušao baš ne bi li se dokazao kao stranka koja može postići ono što obećava i traži, a među strankama na vlasti jedina je prava zaštitnica nacionalnog bogatstva. S druge strane, u SDP-u se boje da bi poništenjem privatizacije priznali kako su samo formalno najjača stranka u vlasti te da bi barem dio birača mogao zaključiti kako je HSS bio u pravu kad je tvrdio da nešto jako smrdi u poslu koji su vodili i nadzirali SDP-ovi kadrovi.

Doduše, Račanu se nudi »izlaz za nuždu« - priznanje da je Vlada bila obmanuta ili barem zavedena loše pripremljenom dokumentacijom o ponudama. No, to je samo naoko častan izlaz, čak ako to javnost i prihvati kao istinu, što je teško očekivati. Jer, tko će glasovati za ljude koji se daju obmanuti prilikom odlučivanja o stvarima o kojima im izravno ovisi opstanak na vlasti i na kojima su dobili izbore?