Ustavna povelja, koja je prihvaćena poslije višemjesečnog kašnjenja i natezanja predstavnika Crne Gore i Srbije, najviši je pravni dokument kojim se reguliraju odnosi nove državne zajednice Srbije i Crne Gore. Povelja i pripadajući zakon reguliraju i osnivanje institucija nove države, koje bi se trebale osnovati u idućih mjesec dana, čime će prestati postojati SRJ. Nova zajednička država imat će dvostruko manje ministarstva - samo pet. Ukidanjem ostalih ministarstava te još oko tridesetak saveznih institucija više od 3000 činovnika ostat će bez posla. Od tog broja oko 2000 odlučilo je pristati na sporazumni otkaz i otpremnine od pet do 10 tisuća eura.

Glavne fotelje u novoj administraciji već su podijeljene. Goran Svilanović vjerojatno će zadržati mjesto ministra vanjskih poslova, a sadašnji savezni ministar policije Zoran Živković postat će novi ministar obrane. U zamjenu za dva najvažnija resora, koja će pripasti Srbiji, Crna Gora bi trebala dobiti mjesto predsjednika države.

Osnutak nove države ponovno je potaknuo rasprave o samostalnosti Vojvodine i Sandžaka, a u posljednje vrijeme i Šumadije. Za samostalnost Šumadije zauzima se Koalicija za Šumadiju, koja je nedavno također pokrenula inicijativu da se Kragujevac proglasi glavnim gradom Srbije. U zahtjevima za samostalnost najdalje su otišli predstavnici autonomaške struje u skupštini Vojvodine. Autonomiju Vojvodine 1990. ukinuo je Slobodan Milošević, a nakon njegova rušenja samo su joj djelomično vraćene nekadašnje ovlasti. Nezadovoljni takvim položajem, autonomaši su prije godinu dana počeli izrađivati novi ustav Vojvodine. Nakon prihvaćanja Ustavne povelje najavljeno je da će Skupština Vojvodine do kraja veljače početi raspravu o vojvođanskom ustavu. Prihvati li se taj ustav, Vojvodina će dobiti zakonodavnu, izvršnu i sudsku autonomiju.

Zorana Bajt

PODGORICA - Novu državnu zajednicu Srbije i Crne Gore nisu svi željeli, ali je danas bez pogovora prihvaćaju jedino oni koji su joj se najviše opirali. Kako će dvojica sudionika, Gulliver i Liliputanac, ubuduće usklađivati suprotstavljene interese, o tomu najbolje svjedoči višemjesečni mučan proces nastajanja Ustavne povelje, koje bez "dobrih usluga" Bruxellesa nikad ne bi bilo.

Vrhunac je cinizma, međutim, to što su Povelja i prateći zakon u crnogorskom parlamentu prihvaćeni glasovima najvećih političkih protivnika, zastupnika vladajućeg DPS-a i najjače prosrpske oporbene socijalističke narodne stranke, koje su ne tako davno svojim do zuba naoružanim policajcima i 7. bataljunom prijetile upravo na državnom pitanju zapaliti Crnu Goru. SNP-u nije bilo lako. Dvodnevna predstava za javnost zastupnika te stranke u parlamentu bila je samo pravdanje pred svojim biračkim tijelom zašto su se "sa separatistima našli na zajedničkom zadatku". Dolazak američkog ambasadora Williama Montgomeryja u skupštinu Crne Gore na razgovor s vođom SNP-a Predragom Bulatovićem - dakle, posve nepotreban - ovdje je doživljen kao još jedan dokaz da je Crna Gora pod atipičnim ali snažnim protektoratom.

Za onaj bolji, antiratni i suverenistički dio Crne Gore najporaznija od svega ipak je činjenica da te dvije stranke, koje su nastale od iste matice, danas zajednički kontroliraju veći dio biračkog tijela nego svojedobno, prije raskola, jedinstveni DPS, iz kojega su nastale. To samo pokazuje koliko je nezrelo crnogorsko društvo i koliko su, samim tim, male šanse da se za tri godine izbori za vlastitu državu. Dakako, ako Srbiji ne dojadi pa ne krene svojim putem.