Vjesnik: 01. 02. 2003.

Sol na ranu europske vanjske politike

Stajalište »osmorice« zasad je jedan od najjačih udara na napore da Europska unija u vanjskoj politici progovori jedinstvenim glasom

ZAGREB, 31. siječnja - Poziv na solidarnost sa Sjedinjenim američkim državama protiv Iraka, koje je postpisalo osam europskih čelnika dosad je najjači udarac uspostvi zajedničke vanjske politike Europske unije i posebice Visokom predstavniku EU-a za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Javieru Solani.

Europska komisija na pismo je reagirala brzo ustvrdivši kako je riječ o pojedinačnom stajalištu zemalja, a ne Europske unije. Ipak, od toga zasad najjačeg udara na napore da Europska unija u vanjskoj politici napokon progovori jedinstvenim glasom, službeni Bruxelles će se teško oporaviti.

Već nekoliko godina Javier Solana se trudi uspostaviti više discipline u vanjskoj politici Unije. Zbog institucionalnih reformi i rasprava koje su u tijeku Europska unija još uvijek nema »ministra vanjskih poslova« Europe pa se odgovornost dijeli između Solane i Komisijinog povjerenika za vanjske poslove Chrisa Pattena.

Drugi je problem što najsnažnije zemlje Europske unije i dalje sebi zadržavaju pravo da o krupnim vanjskopolitičkim pitanjima odlučuju same.

Zajednička vanjska politika u engleskom prijevodu bilježi naime finu razliku koja najbolje odražava postojeće stanje. Europska unija ima malo područja u kojima funkcionira istinska zajednička politika poput zajedničke poljoprivredne politike. Naime, kada je riječ o vanjskoj politici EU, radi se o razlici »single« (zajednička, jedinstvena) i »common« (zajedništvo s obvezom usklađivanja i koordiniranja).

Pismo osam zemalja sol je na ranu zajedničkoj, odnosno jedinstvenoj vanjskoj politici EU-a. Jer EU nikako na tom području ne uspijeva, pogotovo kada su u pitanju velike teme. Svoj proboj u vanjskoj politici najsnažnije zemlje članice EU-a ostvaruju još uvijek pojedinačno, poput primjerice, mirovnih pregovora na Srednjem istoku. U pravilu, ljudi poput Jacka Strawa radije na izraelsko-palestinske pregovore idu sami ili sa SAD-om. Kada na takve pregovore ide Solana, mediji mu posvete dvedesetak redaka ili manje od minute televizijskog priloga.

Jedina točka u vanjskoj politici gdje se EU može pohvaliti zajedničkim stavom je politika prema Balkanu. No, to je premalo i nedovoljno za jačanje vanjskopolitičkog kredibiliteta Europske unije.

Dodatni problem nastao je u činjeni što su tri zemlje kandidatkinje Češka, Poljska i Mađarska pokazale kako su podložnije utjecaju Washingtona nego Bruxellesa.

S druge strane američka je diplomacija nesumnjivo u velikoj akciji u Europi, no potporu je uspjela osigurati od tradicionalnih saveznika; Velike Britanije, Španjolske, Portugala i Danske te prevrtljive Berlusconijeve Italije. Talijanski premijer koristi svaku priliku u javnosti kako bi naglasio da Europa mora govoriti jednim glasom, a u isto vrijeme ne prestaje se zahvaljivati Bushu što je Amerika u Drugom svjetskom ratu oslobodila Italiju.

Pismo osam zemalja ozbiljno koči proces mukotrpnog stvaranja zajedničke vanjske politike i u svjetlu činjenica da Maastrictskim ugovorom Vijeće ministara EU mora u pitanjima vanjske politike konzultirati Europski parlament. Europski parlament se većinom glasova već izjasnio protiv jednostranog američkog napada na Irak.

Situacija će postati skoro još zanimljivija jer u slijedeće dva mjeseca Vijećem sigurnosti UN-a predsjedava prvo Njemačka, pa onda i Francuska, dvije snažne zemlje EU-a koje su u ovoj europskoj kakofoniji na drugoj strani.

Bruno Lopandić