ZAGREB – Otkako se pod pritiskom HSS-a zaljuljala i stolica Slavka Linića, otvara se pitanje može li se premijer Ivica Račan odreći svog glavnog operativca zaduženog za privatizaciju i za usklađivanje svih Vladinih gospodarskih resora, a prema kojem se od slučaja Sunčani Hvar počeo držati rezervirano. U politici je sve moguće, ali vjerojatnost za takav Račanov drastičan potez ipak je minimalna. Razloga za to ima više.

Ponajprije, istina je da HSS najavljuje kako će u raščišćavanju pitanja privatizacije Sunčanog Hvara »ići do kraja«. Međutim, za raščišćavanje je Vlada zadužila tročlano povjerenstvo pod vodstvom Davorka Vidovića koje uskoro treba završiti istragu o tome tko se držao, a tko nije, predviđene procedure u prodaji hvarskih hotela. Najprije valja pričekati da ona završi posao. Činjenica jest da je na taj kompromis već pristao i Tomčić, pa je teško očekivati da će HSS osim tog »proceduralnog« raščišćavanja naknadno tražiti i moralno raščišćavanje slučaja.

Ako bi HSS »do kraja« inzistirao na smjeni Linića, Račan bi se, zapravo, našao u sljedećoj dilemi: pristati na podjelu u koaliciji, ili na podjelu u vlastitoj stranci. Ne ispuni li Račan zahtjev HSS-a, ta će stranka otići s vlasti i doći će do izbora. Ako pak smijeni Linića, uslijedit će pobuna u SDP-u, što je za Račana još gore rješenje. Čak i da »do kraja« popusti HSS-u, Račan ne bi mogao dugo ostati na vlasti, jer izbori su – ovako ili onako – pred vratima, a izgubio bi i operativca kojeg u SDP-u u ovom trenutku ne može nadoknaditi. Osim toga, javnost bi eventualnu smjenu Linića protumačila kao Račanov pokušaj da po svaku cijenu, pa i uz žrtvovanje najbližih suradnika, ostane na vlasti – iako ona curi kao pijesak kroz prste.

Najvjerojatnije je da HSS u svojim zahtjevima neće otići predaleko i zatražiti smjenu Linića, odnosno da će se zadržati na proceduralnom i političkom raščišćavanju slučaja (osim ako smjesta želi izbore). Vjerojatnije jest da će HSS cijeli ovaj slučaj nastojati što dulje lagano podgrijavati na vatri, kako bi osigurao bolji prolaz na izborima. Pitanje je samo dokad će to tolerirati SDP i kada će premijer dići ruke od svega: kada će se od »državnih interesa«, koje sada stavlja u prvi plan, i sam okrenuti svojim čisto stranačkim interesima, kao što to svi drugi rade.

Kad bi HSS otišao još dalje i začeprkao po moralnim pitanjima u privatizaciji, to bi mu se, uskoro, iz SDP-a vratilo kao bumerang i uprljalo neke HSS-ove dužnosnike. Šteta od toga zasigurno bi HSS-u bila daleko veća od moguće koristi.

B. PODGORNIK