Nema sumnje da je Linić, kao šef Upravnog odbora Fonda za privatizaciju, najodgovorniji za predloženu privatizaciju Sunčanog Hvara. Iako on i sada tvrdi da je ponuda iz Čateža najbolja, navodno je spreman prihvatiti storniranje prodaje. Ali nije spreman šutke pristati i na drugi uvjet HSS-a: onaj o smjeni ministrice turizma i zamjenika šefa Fonda za privatizaciju, koje Tomčić proglašava glavnim krivcima za cijeli slučaj. Linić pogotovo nije spreman da Pave Župan Rusković i Krešimir Starčević odu obilježeni kao negativci, s neugodnim repovima. Račanu je postavio ultimatum: ako idu oni, ni on ne ostaje. A Linić nije bez podrške u SDP-u. Račan bi ga možda i žrtvovao, kad bi ovaj otišao sam i šutke, ali s Linićem se nije bosti.

Situacija je u SDP-u užarena i moglo bi početi letjeti perje. Stranka je već duže vrijeme natopljena nezadovoljstvom, ponajviše zbog pada vlastitog rejtinga. U crvenoj središnjici smatraju da to nisu zaslužili, strašno su razočarani što ih javnost više ne voli i drže to nepravdom. Tinja i nezadovoljstvo Račanovim ponašanjem, njegovim inertnim vođenjem Vlade, trulim kompromiserstvom u koaliciji i potpunim zanemarivanjem stranke. Po SDP-ovim se kuloarima širi glas da će se dotični, kad izgubi izbore, spakirati sa ženom u Ameriku, a »nas će«, kažu mu stranački drugari, »ostaviti na milost HDZ-u«.

Stranka je žestoko nabrijana i kontra svoga prvog koalicijskog partnera. Smatraju da je Tomčićevo dramatiziranje slučaja Sunčani Hvar isključivo motivirano namjerom da se za HSS osvoji čelno mjesto u Fondu za privatizaciju. SDP-ovci će također reći – ali zasad samo u četiri oka, prijeteći da će, zatreba li, s tim i u javnost – kako je nepodnošljivo da im lekcije o moralu i poštenju drži čovjek koji je predsjednik Sabora i istodobno suvlasnik poduzeća koje grdne pare diže u poslovima s državom. Argument bi vrijedio da je potegnut pravodobno, a ne tek sada kada puca ljubav s HSS-om.

Može li, dakle, Račan naći prolaz između dva ultimatuma – onoga Tomčićevog i Linićevog? Teško, ali on je majstor za provlačenje kroz ušicu igle. Tri godine njegove vlasti pretvorile su se u maraton kriza, sva se dinamika u državi svodi na drame nastale u koaliciji. Sve je drugo prituljeno, živi su samo njihovi nesporazumi, svađe i lomovi. Sada bi javnost ponovo trebala izabrati stranu: tko je u slučaju Sunčani Hvar dobar a tko loš momak. Ali problem je mnogo ozbiljniji. Sukob oko prodaje hvarskih hotela pokazuje da je zapravo sistem naopako postavljen – stranke o svemu odlučuju, što onda znači da o svemu odlučuju stranački interesi. Sunčani Hvar, kao i cijela država, postali su tek moneta za potkusurivanje u njihovim međusobnim nadmetanjima. Sav je drugi dinamizam u Hrvatskoj blokiran. Zato je pitanje: što će biti s hotelima u Hvaru, kako će dočekati sezonu, hoće li se uspjeti pripremiti, postalo sasvim nevažno. Tako će i ostati, sve dok se politici bude dopuštalo da cijelu zemlju drži kao taoca svojih mahnitanja.