Vojislav Šešelj, čelnik Srpske radikalne stranke, nedavno je izrazio želju da se što prije pojavi u Haagu kako bi dokazao istinu i razbio sve laži izrečene o njemu. Čini se da bi mu želja mogla biti ispunjena. Samo, za ovaj put neće mu trebati viza koju su mu nizozemske vlasti već jednom odbile. Ovoga puta put k optuženičkoj klupi mogao bi mu biti širom otvoren, možda Haag po samoproglašenoga četničkog vojvodu pošalje i službeni zrakoplov.

Iako još uvijek nije službeno potvrđeno, izvori u srbijanskoj vladi objavili su informaciju da je haaška tužiteljica Carla del Ponte već potpisala optužnicu protiv Vojislava Šešelja, jednog od najozloglašenijih aktera krvoprolića na tlu bivše Jugoslavije. Eventualno Šešeljovo putovanje u Haag - dobrovoljno ili prisilno, svejedno - moglo bi vođu srpskih radikala omesti u važnim aktivnostima: raskrinkavanju srbijanske mafije navodno povezane s političkim vodstvom i organiziranju mitinga podrške prijateljskom narodu Iraka.

Šešelj bi se tako mogao posvetiti životnoj, gotovo nemogućoj misiji: pranju svog imena od gomile optužbi za sudjelovanje u ratnim zločinima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, a vjerojatno i na Kosovu. Bit će to veliki zadatak za najmlađeg doktora znanosti u SFRJ, uvjerenog komunista, marksista i lenjinista kojega je krajem osamdesetih odjednom prožeo velikosrpski duh zbog čega je osam mjeseci proveo u zeničkom zatvoru. Naplatio je to blagoslovom četničkog vojvode Momčila Đujića koji ga je proglasio svojim nasljednikom u Srbiji.

Četnički vojvoda oduvijek je patio zbog hrvatskog prezimena i zbog činjenice da se još 1983. godine izjasnio kao Jugoslaven. Pet godina kasnije Vuk Drašković učio ga je na porti manastira Ljubostinja kako se pravoslavci moraju prekrižiti. Nakon toga Šešelj je svakim svojim potezom uporno dokazivao da je najveći srpski nacionalist. Štoviše, od Srpske akademije nauka tražio je pismenu potvrdu da je Srbin.

U predsudskom podnesku Haaškog tribunala, temeljenom na optužnicama Hrvatske i BiH, Šešelj se tereti da je "regrutirao i osiguravao značajnu pomoć dobrovoljcima poznatijim kao četnici i šešeljevci koji su počinili zločine", a navode i da je "otvoreno zagovarao i ohrabrivao stvaranje velike Srbije i aktivno sudjelovao u širenju ratne propagande i međunacionalne mržnje".

Neki od ključnih elemenata optužnica su masovno ubojstvo Hrvata u selu Voćinu koje je Šešelj čak osobno obišao, dok se njegovim jedinicama propisuje i sudjelovanje u borbama u Bijeljini, Zvorniku i Sarajevu. Ponosio se huškačkim izjavama pa je tako kao gradonačelnik Zemuna govorio da je "četničko oružje trijumfiralo u Borovu Selu", kada ni "15 ustaša nije bilo dovoljno da ubije jednog četnika". U intervjuu televiziji Studio B bahati Šešelj izjavio je da je za rata u Hrvatskoj Milošević slao tegljače oružja kako bi naoružao srpske dobrovoljce.

U samo sedam godina podrška Šešelju i njegovim radikalima u Srbiji je rasla. Od 96 tisuća glasova, osvojenih 1990. godine, dogurao je do 1,7 milijuna birača 1997. godine, da bi na nedavnim predsjedničkim izborima osvojio čak 23 posto glasova. Ostvario je to najprije na politici suprotstavljanja politici Slobodana Miloševića, koja se u najkrvavijim godinama pretvorila u bespogovornu podršku. Šešelj je bio glavni Miloševićev saveznik u kontroli ionako ovisnih državnih institucija, ali često i kao glavni megafon u animiranju posustalog javnog mnijenja.

Kad je pao Milošević, pao je i Šešelj. Nakon Slobina odlaska u Haag upravo je četnički vojvoda preuzeo luč njegove politike, stao u zaštitu njegova lika i djela. Zauzvrat, Milošević je iz ćelije poslao apel građanima Srbije da glasaju za Šešelja. Kako sada stvari stoje, moglo bi se dogoditi da Milošević u nizozemskom zatvoru uskoro dobije društvo, i to baš u liku svog vjernog druga i glavnog partnera u krvavom pohodu na Hrvatsku i BiH.

Vojislav Šešelj, jedan od inspiratora rata u istočnoj Slavoniji i kreator famozne "granice" Virovitica - Karlovac - Karlobag, konačno će se pridružiti bratiji u Haagu. Vojvoda Šešelj nije osobno ubijao po Vukovaru, ali su to s četničkim kokardama na glavi činile jedinice koje je on, navodno, mobilizirao, pa će ga se teretiti po objektivnoj odgovornosti. Dakle, prema istim kriterijima prema kojima se sumnjiči i neke na hrvatskoj strani, a protiv čega je osobito žestoko bio HSLS i njegov čelnik Dražen Budiša, a koji je to i naveo kao jedan od razloga za raskid "braka" s Račanom. Hoće li sada hrvatski oporbenjaci ustati i u obranu Šešelja? Hoće li protivnici suradnje s Haagom u Hrvatskoj pozdraviti potez tužiteljice Carle del Ponte ili će ponovno režati da Tribunal nema iste aršine za sve zločine?

Jasno je, kada se sumnjiči nekog iz našeg dvorišta, onda s Haagom nije trebalo niti uspostavljati suradnju, jer zašto bi tamo čamili "naši" momci, a sad kad radikal Voja odlazi na put bez povratka, onda nam je svima drago, jer pretpostavljamo da je to i zaslužio. Brljali mi što hoćemo o Haagu, nazivajući ga produženom rukom SAD-a ili političkim Sudom, Carla del Ponte i suradnici očito će napraviti svoje. Budimo razumni, radi se o pravnim stručnjacima svjetskoga kalibra koje ne možeš tek tako žedne preko vode prevesti.