ZAGREB, 3. veljače - Odluka haaških medicinskih eksperata kojom se potvrđuju nalazi hrvatskih liječnika o nesposobnosti generala Janka Bobetka da sudjeluje u postupku pred Haaškim sudom, a pogotovo da bude prebačen u Sheveningen, za Gorana Mikuličića, zagrebačkog odvjetnika koji je zastupao Vladu u tom slučaju, nije nikakvo iznenađenje. U razgovoru za Vjesnik je to i objasnio:

»Hrvatska je nalazom haaških liječnika doživjela i moralnu i formalno-pravnu zadovoljštinu. Doživjela je situaciju u kojoj je prihvaćena njezina obveza, kao samostalne i suverene države, da štiti ljudska prava svojih građana. Znači da je ona postupila u skladu s međunarodnim i nacionalnim pravom, posumnjavši da je njezin građanin Janko Bobetko u svojim ljudskim pravima bio ugrožen sadržajem optužnice koja je protiv njega podnesena. On i u trenutku podnošenja optužnice nije bio u stanju podnijeti uhićenje, nije ga se moglo transferirati u Haag jer bi oba ta postupka bila kontramedicinska, odnosno ugrozila bi njegovo ljudsko pravo na nastupanje u sudskom postupku, odnosno njegovo ljudsko pravo na život.«

- Hrvatska je doživjela kritike zbog »slučaja Bobetko« upravo na tezi da ne surađuje sa Sudom u skladu s preuzetim međunarodnim obvezama. Međutim, postupak, mi smo ga nazvali »pravna bitka«, nije značio nikakav prekid suradnje. Hrvatska je postupala po Statutu i pravilima Haaškoga suda. Hrvatska je postupala po pravilima svoga nacionalnoga prava. Međutim, ako se u to vrijeme pod suradnjom shvaćalo da Hrvatska mora pognuti glavu, da mora prihvatiti optužnicu onakvu kakva je ona podnesena, onda nitko pametan nije mogao očekivati da će Hrvatska »surađivati« na taj način. Jer, država kao što je naša ima obveze i po drugim propisima, a ne samo onim haaškima.

- Nisam od onih koji vole predviđati događaje. Međutim, neki raniji slučajevi upućuju da Haaško tužiteljstvo, pa onda i Sud, funkcioniraju tako da najprije šalju optužnice na račun vojnih osoba, a onda potom i na račun političkih struktura. Pretpostavka je da su civilne strukture jedne države bile te koje su kreirale politiku koju su vojnici kasnije provodili.

- Ne, ni slučajno. Optužnica protiv Janka Bobetka optuživala je hrvatsku državu da je akciju »Medački džep« izvela u sklopu »zločinačkog plana«. A to Hrvatska nikako nije mogla prihvatiti. Pravna bitka koju smo pokrenuli imala je namjeru da pobije upravo tu preambulu kao dio optužnice. Svi ostali optuženici koji se javljaju nakon Janka Bobetka, prvo, nemaju njegov rang stožernoga generala i, drugo, nisu bili ni blizu mogućnosti da utječu na sadržaj vojnih odluka na način na koji je to mogao utjecati prvi čovjek Hrvatske vojske u to vrijeme.

Moram reći da mi se čini da je tu u pitanju bio čisti pravni pragmatizam, a da bi ga valjalo primijeniti i prema optuženicima protiv kojih je optužni akt već podignut, odnosno prema onima protiv kojih će se to tek učiniti. To znači, ostane li preambula i budućih optužnica ista, Hrvatska bi morala postupiti jednako. Čak i po cijenu da, kao i u slučaju Janka Bobetka, u tom svom pravnom nastojanju bude odbijena.

- Iz dosadašnje prakse, nisam siguran da će se to događati. Naime, Sud i Tužiteljstvo te stvari vrlo precizno odvajaju. Slijedom imena istražitelja, na primjer, nijednoga trenutka nisam uočio da su isti ljudi radili na predmetima koji se tiču Hrvatske, odnosno koji se tiču optuženika iz BiH.