Formulacijom da je u slučaju Sunčani Hvar bilo »određenih propusta«, premijer Ivica Račan najavio je odustajanje od prodaje hvarskih hotela Slovencima. Kancelar smatra da temu može zatvoriti konstatacijom kojom se upravo otvaraju brojna pitanja. Što znači »određeni propusti«, je li to nedopustivo nemaran i neodgovoran odnos prema cijelom poslu prodaje »hvarskih bisera« ili je zaista riječ o propustima kojima bi se trebali baviti neki strogi državni organi, poput policije i tužiteljstva? Račan mora odgovoriti na sumnje, plasirane u javnost, da se u ovom slučaju radi o kriminalu i korupciji. Ne može to prešutjeti.

Optužbu mu je, bez argumenata ali i bez pardona, pljusnuo u lice donedavni prvi partner, Dražen Budiša, tvrdeći kako je aferom Sunčani Hvar »ova Vlada još jednom pokazala da se nije spremna uhvatiti u koštac s kriminalom«. Štoviše da je i sama kontaminirana i korumpirana, da se »kriminal uvukao u njezine redove ili institucije koje kontrolira«. Kasnije su neki mediji te spekulacije elaborirali nešto šire, ali također na razini glasina. No svejedno, sad kad su puštene u javnost, više se ne mogu ignorirati. Nije ih moguće, kako to pokušava vicepremijer Granić, otkačiti tvrdnjom da im nije potreban komentar, »jer su rezultat predizborne kampanje«.

Slučajno ili ne, ali aktualna je vlast optužena za kriminal i korupciju u prodaji Sunčanog Hvara upravo onoga dana kada je Sabor raspravljao o nalazima državne revizije o procesu HDZ-ovih privatizacija. Predočeni nalazi su porazni: od 143 pregledana, samo je osam poduzeća pretvorbu obavilo bez nepravilnosti, vrijednost kapitala rečenih tvrtki u međuvremenu je smanjena za četvrtinu, ukupan broj zaposlenih za oko 60 posto, 75 tisuća ljudi ostalo je bez posla. Na osnovu tih podataka s punim je pravom još jednom konstatirano da je pretvorba bila »legalna pljačka državne imovine«.

Ali umjesto o »pljački stoljeća«, HDZ je s pomagačima saborsku debatu pokušao fokusirati na Sunčani Hvar. Aktualnu su vlast za nepoštenje najžustrije sumnjičili i prozivali baš oni koji su se za bivše najviše kompromitirali, od nekadašnjeg ministra policije Penića, do Darija Vukića, koji je uspio potopiti čitav Croatia Line, s njegovom ukupnom flotom. Za sebe osobno, naravno, bez ikakvih posljedica. Sada isti Vukić traži reviziju pretvorbe Sunčanog Hvara i strašno se skandalizira jer se prodaja »dogovara iza zatvorenih vrata«.

Dogovaranje iza zatvorenih vrata stvarno je nedopustivo. Pogotovo ako je riječ o muljanju. Ali još je strašnije da se grobari hrvatskih uzor-poduzeća usude o tome držati lekcije. Glavna prednost Račanove vlade, u odnosu na bivše, bilo je poštenje. Čiste ruke gotovo im nitko dosad nije osporavao. A to nije malo, pogotovo ako su prethodnici bili turbo-lopovi. Ako ni to više ne stoji, onda je situacija za vladajuće sasvim frkovita.

Zato slučaj Sunčani Hvar premijer ne može zaključiti lakonskom izjavom o »određenim propustima«. Ili može, ali je to onda krajnje neodgovorno prema reputaciji cijele Vlade i ukupne vlasti. Ne izvedu li stvari načistac, od njihova »poštena obraza« do izbora ništa neće ostati – upropastit će ih amnestiranje HDZ-ove mafije, kvarni ministri, Tomčićev biznis s državom, Račanova tragična inertnost, »ne talasaj« politika... Javno su osumnjičeni da su podlegli kriminalu i korupciji. Šutnja je znak da nemaju odgovora.