U kratkoj i u pogledu dosega iznimno skromnoj povijesti demokratske Hrvatske suočavali smo se s dva potpuno oprečna modela političke odgovornosti. Prvi je po mjeri vlastite osobnosti nametnuo pokojni predsjednik Tuđman, a sastojao se u tezi da je svaki ministar, i svaki drugi dužnosnik, potrošna roba. Jedan je ministar, primjerice, trajao tjedan dana, a u nekim ministarstvima gotovo i ne pamte tko je sve "protutnjao" kroz njihove kabinete. One koji moraju otići, smatrao je Tuđman, nikada ne treba žaliti, jer uvijek ima kandidata koji jedva čekaju da im se pruži prilika za neku prestižnu fotelju. Ako su oni na odlasku i bili ljudi od njegova povjerenja, njihovi će nasljednici također to postati. Tako su Banski dvori u desetak godina HDZ-ova mandata pretvoreni u veliko šetalište.

Posljednje tri godine promatramo sasvim suprotan model shvaćanja odgovornosti, opet prema osobnosti najutjecajnijeg političkog dužnosnika. Ovoga je puta to, dakako, premijer Račan, koji vlada po poznatom kancelarskom modelu. Račan u ključnim institucijama ima svoje ljude od povjerenja. Oni to, doduše, kod kronično sumnjičavanog i opreznog premijera teže postaju nego što je to bio slučaj s Tuđmanovim miljenicima, ali su zato sigurni da ih se njihov mentor neće tako lako odreći. Interesantno je, pritom, da promišljeni Račan u taj kadrovski krug ne uključuje samo članove SDP-a, nego i članove drugih koalicijskih stranaka i razne nestranačke osobe koje bezrezervno ostvaruju njegovu politiku. Potonje Račanovo pravilo služi i stvaranju privida o demokratskoj širini, koja je iznimno važna za navodnu SDP-ovu neopterećenost ionako omrznutim strančarenjem.

Iz Račanova razmišljanja proizlazi i da je politička odgovornost u protekle tri godine stajala "glave" samo jedne ministrice, dr. Ane Stavljenić-Rukavine, inače nestranačke osobe iz tadašnje HSLS-ove kvote, a da su se fingiranim nuđenjem ostavki i zataškavanjem pojedinih slučajeva spašavali gotovo svi ostali dužnosnici. U aferi Sunčani Hvar Račan će taj model morati staviti na dosad najozbiljniju kušnju, jer Tomčićev HSS pitanjem vlastite vjerodostojnosti drži smjenu ili barem časnu ostavku ministrice turizma Pave Župan-Rusković i glavnog operativca HFP-a Krešimira Starčevića. Teško je povjerovati da bi premijeru ovoga puta njihov ostanak bio važniji od pada Vlade.