Jučer su se na vodećim svjetskim burzama iskazale dosad najturobnije procjene globalnih investitora o načinima i posljedicama rasplitanja najopasnijih kriza današnjice, podjednako u slučaju one zbog nafte i Iraka, kao i one zbog nuklearnog oružja i Sjeverne Koreje, u sve izvjesnijem totalnom sudaru SAD-a sa tom »osovinom zla« (prema Bushu).

Rat je, slute, eto, od jučer i najutjecajniji i najbolje obaviješteni globalni ulagači i špekulanti, neminovan. Počet će možda i prije kraja veljače, trajat će tko zna koliko, proizvest će katastrofalne ekonomske, humanitarne i ekološke posljedice, pobiti više od milijun ljudi, a nastaviti se možda širom Srednjeg istoka, te s još strašnijim rizicima možda i na korejskom poluotoku. U panici za svoj kapital brojni veliki investitori svoje uloge iz opadajućih dionica sele u stabilne državne obveznice, iz dolara u euro i švicarske franke, a iz te gotovine dijelom u vječno, i ponovno sve vrednije zlato. Samo većinski vlasnici i ulagači u naftne kompanije i velike proizvođače oružja i lijekova ne posustaju, nego već knjiže znatne koristi, koje iračka i sjevernokorejska kriza donose tim glavnim akterima novog svjetskog rata.

Uoči govora američkog državnog tajnika, Colina Powella, pred Vijećem sigurnosti UN-a o dokazima protiv Saddamova režima kao proizvođača oružja za masovno uništavanje, prvi put otkako traju američko-britanske ratne pripreme za udar na Irak, burno je reagiralo i tržište zlata. Fina unca (31,1 gram) te najplemenitije među kovinama (koja je u svim teškim vremenima unazad više od tri tisuće godina za kapital bila i ostala najsigurnije utočište) baš jučer je, za manje od 16 sati, na burzama od Tokija preko Londona do New Yorka poskupila čak tri posto, dotakavši načas i cijenu od »ratnih« 385 dolara (koliko je stajala i uoči »Pustinjske oluje«, prije 12 godina). Tako je dostigla i deset posto višu cijenu nego prije 30 dana i gotovo 36 posto višu nego prije 365 dana!

Gotovo kroz cijelu povijest, pa sve do prvog svjetskog rata, zlato je bilo i novac, a ne samo idealna zaliha vrijednosti. Do 15. kolovoza 1971. (kad su SAD ukinule konvertibilnost dolara za zlato) bilo je podloga zlatno-dolarskom standardu, pa su dolari u svakom času mogli biti zamijenjeni za zlato. Otad je zlato izgubilo svoju novčanu ulogu, ali je ostalo najsigurnijim utočištem za kapital u rizičnim vremenima (ratova, inflacije, depresija, velikih nesreća). U času kad su sovjetske armije prije 23 godine prodirale u Afganistan, fina je unca zlata probila plafon od 700 dolara. Sedam godina kasnije, u vrijeme novog velikog sloma na vodećim burzama svijeta, skočilo je do cijene od 500 dolara, da bi također visoku, ništa manju ratnu razinu od 400 dolara probilo prije 12 i po godina, nakon upada Iraka u Kuvajt.

Zlata, međutim, nikad nije bilo u obilju (kao srebra, ili osobito bakra i željeza), pa kao kovani novac nije moglo ni imati masovnu upotrebu. Samo je davnim Mikenjanima zlato bilo sve na svijetu. Prvo ekonomsko ime 20. stoljeća, John Maynard Keynes, procijenio je da bi svo zlato koje je u svijetu proizvedeno unazad šest tisuća godina preko Atlantika mogao prevesti samo jedan parobrod. Ali, baš zato je bilo i ostalo najtraženijom kovinom.

Danas zlatom trguju središnje banke, koje ga drže u svojim međunarodnim rezervama, skupa s devizama, te industrijske kompanije, zubarstvo i nadasve proizvođači nakita i luksuznih predmeta (satova, naliv-pera, pehara), pa ponešto i numizmatičari. Samo najbogatiji pojedinci imaju razloga da dio svoje imovine u kriznim vremenima pretvaraju u zlatne poluge i kvake, pa golema većina ostalih stanovnika ovog svijeta u cijeni zlata može gledati samo informaciju više, znakove vremena, pa i moćno i pouzdano tumačenje o golemim rizicima koji prijete na horizontu.