Račanova koalicija na vlasti trudila se svim silama zadržati status quo u unutarnjoj politici RH kroz politiku amnestiranja svih promašaja i zadržavanja zlodjela tuđmanizma i HDZ-a. Takvim načinom vladavine omogućili su nevjerodostojnoj oporbi na čelu s HDZ-om da se užurbano priprema za povratak na vlast. Umjesto da odlučno raskrsti s naslijeđem Tuđmana i HDZ-a, Račan se ponašao sve češće i sve više poput malog Tuđmana, zadržavajući na lukaviji i nevidljiviji način sve poluge izvršne i zakonodavne vlasti u svojim rukama.

Vladajuća koalicija, dovedena na vlast 3. siječnja 2000. godine izravnom logističkom potporom međunarodne zajednice, nije ni u jednom slučaju dobila mandat niti od hrvatskih birača niti od inozemstva, za politiku kontinuiteta u odnosu na bivšu vlast. Temeljni prigovor jest da Račanova vlast nije riješila pitanja HDZ-ove pljačke tisućljeća, kao i nevraćanja opljačkanog kapitala, pa je i zbog toga postala sudionik i nastavljač tog zlodjela, do sada nezabilježenog u cjelokupnoj hrvatskoj prošlosti. Iz nerješavanja prethodnog pitanja, samo po sebi je proizašlo povećanje financijske zaduženosti države kao i izostanak strateških investicija, jer tko će pametan ulagati u zemlju u kojoj se ne goni i ne kažnjava organizirani kriminal pod zaštitom vlasti?

Izostala je provedba obećanih krupnih reformi, a ostala je velikim dijelom i dalje prisutna svojevrsna paraliza demokratskog sustava vladanja i brižljivo prikrivena cenzura nad elektronskim medijima u državnom vlasništvu. Republika Hrvatska smjenom vlasti dobila je model koji bi se mogao nazvati tuđmanizam bez Tuđmana, dakle, umjesto kompetentne državne i javne uprave, autokratski HDZ-ov model zamijenjen je s modelom partitokracije. RH je ostala talac Račanovih kriptokomunista i Tuđmanove stranke lažnog domoljublja.

Račanova vlada odbila je poništiti ili revidirati pretvorbu i privatizaciju, uz istovremeni stalni rast golemog broja nezaposlenih i rasprodaju strateškog hrvatskog kapitala strancima po čemu je Račan samo jedan od niza vrlo upitnih hrvatskih političara 20. stoljeća koji su prodavali hrvatska područja poput Pavelića, Tita i Tuđmana. Poglavnik NDH prodao je Istru, Dalmaciju s otocima i Međimurje tuđinu a Tuđmanova i Račanova vlast prodale su gotovo cjelokupan financijski kapital države Talijanima i Austrijancima, uz teritorijalne i materijalne ustupke vitalnih hrvatskih područja Srbiji (Bosanska Posavina), Crnoj Gori (Prevlaka) i Sloveniji (Piranski zaljev, Sveta Gera, kopnena granica, NE Krško, dug Ljubljanske banke itd.).

Uz naslijeđeni i neraščišćeni sektor pravosuđa kao preduvjeta za uspostavu pravne države, vladajuća koalicija prepuna je bivših korumpiranih apartčika koji čine sve tako da se ništa bitno ne promijeni, jer se baš oni protive uvođenju demokracije i vladavine prava. Dovoljno je samo pogledati sastav nekih pravosudnih tijela poput Vrhovnog suda, Ministarstva pravosuđa, Ustavnog suda pa da se ustanovi da neki njegovi visoki ili najviši dužnosnici nemaju temeljnog digniteta i vjerodostojnosti za dužnosti koje obnašaju. Naravno, da je takvo jezivo stanje onemogućilo procesuiranje krupnog i organiziranog gospodarskog kriminala, procesuiranje ratnih zločina iz razdoblja rata 1991. – 1995. kao i procesuiranje zločina iz doba komunističke strahovlade, što su svečano obećali pred dvije godine premijer Račan i njegov zamjenik Goran Granić.

Protekla godina bjelodano je razotkrila da se stanovništvo RH ne samo smanjuje i postaje sve starije, već je po prirodnom priraštaju hrvatski narod i država na rubu demografskog sloma s apokaliptičnim znakovima nestajanja do sredine ovog stoljeća. Niti na tom planu vladajuća koalicija ne nudi nikakve pozitivne programe ili odgovore jer je zatajila već na startu u poduzimanju strateških mjera za sanaciju razvalina države i nacije naslijeđene od bivše HDZ-ove vlasti.

Međunarodni ciljevi i predizborne obveze Račanove vlade također nisu ispunjene, jer je RH izostala iz kruga primljenih kandidata za ulazak u NATO a čak su je Rumunjska i Bugarska pretekle u kandidaturi za ulazak u Europsku uniju. Nakon isforsiranog i strateški pogrešnog sukoba s Haškim sudom, Republici Hrvatskoj se u Pragu ponovno dodjeljuje čekaonica u društvu s Makedonijom i Albanijom uz prešutno dodjeljivanje uloge lokomotive tzv. zapadnog Balkana.

Vladajuća petorka provela je kozmetičke, a ne bitne strateške promjene za preokret i unapređenje nezdravog stanja u zemlji pa su i dalje na snazi ne samo katastrofalno loš i netransparentan izborni zakon za parlamentarne izbore, već je slijedom svega navedenog u punoj mjeri i dalje sveprisutna ustavna, politička i monetarna kriza koja se prijeteći nadvija nad svima u obliku argentinskog kolapsa.

Nužni preduvjeti za izlazak iz galopirajuće gospodarske, političke i financijske krize u zemlji kamo stihijski srlja Račanova koalicija jest uspostava istinski neovisne javne HRTV (Hrvatskog radija i televizije), otvorenog svim istaknutim pojedincima i udrugama iz društvenog i političkog života, uspostava neovisnog sudstva uz pomoć časnih i rijetkih provjerenih sudaca pojedinaca koji su izbačeni iz službe za vrijeme titoizma kao i za vrijeme tuđmanizma, potpuno novi pravedan većinski izborni zakon u dva kruga, koji bi predviđao da se svake godine bira po jedna trećina parlamentarnih zastupnika izravnim sučeljavanjima, tako da bi Sabor uvijek bio na okupu i nikada se ne bi raspuštao radi izbora, reduciranje teritorijalne podjele zemlje na pet do devet županija i stotinjak općina koje se mogu samofinancirati, smanjiti broj saborskih zastupnika na jednu stotinu, zabraniti sadašnji grabežni neoliberalni stihijski model privatizacije, uspostaviti sustav strogo kontroliranih javnih natječaja za kompetentnu državnu upravu uz najstrože kazneno gonjenje svih oblika korupcije i nepotizma, povratak opljačkanog krupnog kapitala u zemlju uz poništenje svih slučajeva pljačkaške pretvorbe i privatizacije, snažno oporezivanje onih koji ne mogu dokazati plaćanje poreza na stečenu imovinu velike vrijednosti od 1990. godine naovamo, uspostava neovisnosti Hrvatske narodne banke od državne intervencije radi oslobađanja deviznih rezervi, emisija novaca u komercijalne banke i investicija s jeftinom kamatom.

Samo takve mjere donijete uz primjenu kirurškog reza u sadašnjoj politici Račanove koalicije mogu dovesti do brzog ozdravljenja države pred stečajem i hrvatskog društva pred agonijom, reagira Dobroslav Paraga, predsjednik Hrvatske stranke prava1861.