Račan je nezapamćeno popustio Tomčiću radi održanja Vlade, čime je doveo SDP na rub pobune. Slučaj Sunčanog Hvara počeo je pogreškom tajnice u Vladi. Linićev položaj je dodatno oslabio...

Neki se možda čude nad načinom kako se održala koalicija i Vlada pod vodstvom premijera Ivice Račana, koja je proteklog tjedna preživjela već četvrtu krizu u godinu dana. Poslije burne srijede, kada se činilo da će puknuti uže između SDP-a i HSS-a – zategnuto zbog Sunčanog Hvara – Račanov pozadinski kompromis s predsjednikom HSS-a Zlatkom Tomčićem, objavljen u četvrtak, zatekao je čak i neke njihove slabije partnere koji su mislili da će sukob odmah završiti najavom izbora. No, sve to je početak kraja koalicije.

Kompromis je iznenadio i neke HSS-ovce. Oni su još u četvrtak ujutro tvrdili da Tomčić neće odustati od smjene ministrice turizma Pave Župan Rusković i od micanja zamjenika šefa Fonda za privatizaciju Krešimira Starčevića koji već pola godine pod pokroviteljstvom potpredsjednika Vlade Slavka Linića »privremeno« obavlja dužnost predsjednika te institucije i provodi privatizaciju. Umjesto toga, smijenjen je »samo« peteročlani Upravni odbor Fonda (Slavko Linić, Pave Župan, Ljubo Jurčić, Mato Crkvenac, Božidar Pankretić), ali su svi njegovi članovi ostali na dužnostima u Vladi, a iz svega su izašli samo djelomično okrznuti.

Tomčić, dakle, nije »otišao do kraja« u traženju njihovih glava i nije izašao iz koalicije, jer je Račan, potpuno stjeran u kut, zbog održanja Vlade nezapamćeno popustio – daleko više od HSS-a. Vlada nakon najnovijeg kompromisa nije ništa stabilnija, a iz njega su Račan i SDP izašli politički oslabljeni, dok je položaj Tomčića i HSS-a na hrvatskoj sceni ojačao. Premijer je, zapravo, popustio Tomčiću u većini zahtjeva: odustao je od prodaje Sunčanog Hvara i od monopola SDP-a nad procesom privatizacije. Problem za Račana je u tome što bi u slučaju odlučnog »ne« HSS-u, njegovi socijaldemokrati prošli loše, a možda i gore – pogotovo ako bi došlo do izbora. Naime, nekoliko objavljenih i neobjavljenih istraživanja pokazuju isto: oko dvije trećine građana protivi se ne samo prodaji Sunčanog Hvara, nego i svakoj drugoj privatizaciji u Hrvatskoj, zbog lošeg iskustva s njom za vrijeme HDZ-ove vlasti.

Je li Slavko Linić, koji je u Vladi najodgovorniji za privatizaciju, u svemu tome nešto kriv, ostalo je nejasno. Predsjedništvo SDP-a potpuno je stalo na Linićevu stranu, a prema neslužbenim informacijama, dopustilo je mogućnost da je i poslije 2000. godine bilo pogrešaka u privatizaciji – ali ni približno takvih kao u doba HDZ-a kada je stvar poprimila razmjere pljačke. Čini se da je vodstvo SDP-a išlo na ruku HSS-u samo iz političkih razloga, da bi se održala Vlada, a ne zato što misli da je Linić u slučaju Sunčanog Hvara nešto pogriješio. Bez obzira na to, Linićev položaj u Vladi znatno je oslabio, ali ne samo zbog Sunčanog Hvara, jer taj proces traje već godinu dana.

Promatrači nezavisni od obiju stranaka tvrde da se od svakog slučaja privatizacije može napraviti problem, ako se hoće. Javni povod za ovaj najnoviji bila je pogreška jedne tajnice u Banskim dvorima, koja je prepisujući materijale o Sunčanom Hvaru za sjednicu Vlade u brzini pomiješala kolone u ponudama Kompasa i Termi iz Čateža, pa su brojevi iz Kompasove ponude stavljeni u ponudu Termi. Budući da loše organizirana Račanova vlada mnoge materijale za sjednice priprema traljavo i preko noći, taj sporni materijal nitko nije provjeravao, već je s dramatičnim pogreškama dospio pred novinare i cijelu javnost, pa i pred šefove stranaka. Tako je ispalo da je ponuda Termi falsificirana.

Očito je da Vlada nije pala tako nisko da jednu tajnicu okrivi za svoju najnoviju krizu, jer svi znaju da je riječ o predizbornoj borbi HSS-a i SDP-a, u kojoj se sve manje biraju sredstva. Iako je proces privatizacije poslije 2000. godine posustao, jer je gotovo sve privatizirano još za bivše vlasti, preglednost postupka prodaje poduzeća nije se bitno popravila. Javnost nema dovoljan uvid u postupak, pa je bilo samo pitanje vremena kada će doći do takvog »incidenta«, kako ga sada blago naziva Tomčić. Njegova će stranka, po svemu sudeći, ubuduće preuzeti kontrolu nad Fondom, ili barem podijeliti u njemu odgovornost sa SDP-om za (ne)preglednost u nastavku privatizacije. Hoće li nastavak biti bolji, vidjet ćemo.

Nezapamćeno Račanovo popuštanje Tomčiću – koji je isprva tražio ostavku ministrice Župan i Starčevića, čime je uzdrmao i Linića – rezultat je premijerova rizičnog hoda po tankoj žici. Na jednoj strani prijetila mu je podjela u koaliciji, a na drugoj podjela u SDP-u ako žrtvuje Linića i njegove ljude. Opredijelivši se za ustupak HSS-u, premijer je vlastitu stranku doveo do ruba pobune i otvorenog nezadovoljstva. SDP, čini se, više neće praviti ustupke HSS-u.