PREDSJEDNIK TVRDI DA U NJEGOVU UREDU NIJE POTPISAN PROTOKOL O PRODAJI ŽELJEZARE RUSIMA, IAKO JE NJEGOV POTPIS VIDLJIV

ZAGREB – Protokol o namjeri kupovine Željezare Sisak od strane grupe kompanija Mechel i Conares Trading, potpisan je 21. siječnja u Uredu predsjednika Stjepana Mesića. Protokol sastavljen u dva primjerka na hrvatskom i ruskom jeziku uz Mesića su potpisali Davorko Vidović, ministar rada i socijalne skrbi, Đuro Brodarac, župan Sisačko-moslavački, Vladimir Jorich, predsjednik Conares Tradinga i I.V. Zyuzin, član savjeta direktora metalurške grupe Mečelj.

Unatoč toj činjenici predsjednik Mesić jučer je novinarima demantirao da je u njegovom uredu potpisan protokol o prodaji Željezare Rusima, izjavivši »kako to nema veze sa zdravim razumom«. Jučer smo bezuspješno pokušali doći i do objašnjenja Dubravka Radoševića, predsjednikova savjetnika za gospodarstvo koji je bio prisutan potpisivanju kupoprodajnog ugovora u Sisku.

U protokolu kojeg je Mesić potpisao stoji: »Predsjednik RH Stjepan Mesić u potpunosti podržava projekt kupovine Željezare Sisak u stečaju od strane grupe kompanija Mechel i Conares Trading«. Nadalje, ministarstvo rada, županija Sisačko-moslavačka i grad Sisak zainteresirani su za sklapanje ugovora o prodaji »prema do sada razmotrenim uvjetima i postojećem hrvatskom zakonodavstvu«. Ruska i Švicarska strana, kako stoji u trećoj točki protokola, preuzimaju obvezu ponovnog uspostavljanja rada Željezare, osiguravanje maksimalnog iskorištenja proizvodnih kapaciteta, osiguravanje socijalne sigurnosti u Željezari te osiguravanja sredstava za razvoj proizvodnje. Hrvatska strana, pak, preuzima obavezu maksimalne zakonodavne podrške i davanja maksimalnih poreznih olakšica potrebnih za što uspješniji razvoj Željezare.

Cijeli posao oko prodaje Željezare Rusima odrađen je na brzinu. O tome svjedoči činjenica da su imena tvrtki i njihovih predstavnika u dokumentima različito pisana. Predsjednik Conares Tradinga na protokolu je, primjerice, potpisan kao Jorich, a novinarima je za potpisivanja konačnog ugovora dan papir s imenima ruskih predstavnika prema kojem se Jorich piše Iorich. Tvrtka Mečelj, pak, još se pojavljuje kao »Mechel« i »Mecel«. Sve to pokazuje s koliko se ozbiljnosti pristupilo postupku prodaje Željezare, ali i otvara prostor za niz sumnji.

»Ne znam je li prodaja Željezare Sisak ruskom poduzeću Mečelj prevara i smatram da bi to trebali utvrditi nadležni organi«, ustvrdio je jučer predsjednik Mesić na proslavi obljetnice transplantacije koštane srži u hotelu Opera. Upitan da komentira najavu Vlade kako će, ne bude li rusko poduzeće poštivalo potpisani ugovor, u 24 sata proglasiti stečaj, predsjednik je odgovorio: »Svako zna svoj posao i učinit će ono što je potrebno«. Pritom je istaknuo i da se zalaže za očuvanje starih i nova radna mjesta, te napomenuo da će podržati Ruse ukoliko to osiguraju. Mesić se zapitao i tko je stajao iza poduzeća Trubo impeks kad je ulazilo u Željezaru Sisak, kakve je garancije dalo to poduzeće i na koji način je naplaćena šteta kad su se ulagači povukli. Dodao je i kako kada se daju velike izjave iza njih mora stajati i velika odgovornost.

Okolnosti prodaje Željezare teško da će razmotriti domaće institucije. Naime, iako je Protokolom iz Ureda predsjednika predviđeno da se prodaja provede prema postojećem hrvatskom zakonodavstvu, institucije koje štite to zakonodavstvo u slučaju Željezare ili po novom »Conares Balkan«, nemaju ingerencija. Sporovi se, prema kupoprodajnom ugovoru, rješavaju prema zakonima Engleske i Walesa, a za eventualne nesuglasice kupca i prodavatelja nadležan je međunarodni arbitražni sud u Parizu. Takve ugovorne obveze, vrlo su zanimljive s obzirom da je Željezara u stečaju hrvatsko poduzeće jednako kao i njen kupac Conares Balkan, registriran s adresom na zagrebačkom Vrbiku. To znači da bi se svi sporovi trebali rješavati prema hrvatskom zakonodavstvu.

U cijeloj kupoprodajnoj priči, pak, nigdje se ne spominje Mečelj, već kako tvrde upućeni, »šuplje kompanije«. Iz dosad poznatih detalja ugovora, vidljivo je i da je korporativno jamstvo vrlo upitno – ne daje ga kupac (Conares Balkan) već treća firma koja je prema tvrdnjama upućenih off-shore kompanija. Sami kupci indirektno priznaju da nisu u mogućnosti dati bankarsko jamstvo, tvrdeći da im je preskupo te umjesto toga daju korporativno jamstvo treće tvrtke za koje je upitno hoće li se uopće moći realizirati.

Prema kupoprodajnom ugovoru, za obveze Željezare jamči Republika Hrvatska. Vlada, pak, nije dala nikakva jamstva u slučaju Željezare. Štoviše, Ministarstvo gospodarstva jasno se ogradilo od njene prodaje kupcu koji nije spreman izdati bankarsku garanciju. Od prodaje se ogradilo i Povjerenstvo sastavljeno od predstavnika sindikata, resornih ministarstava, Sabora, vjerovnika i predstavnika lokalne vlasti. Sve to ukazuje na sumnjive poslove prilikom prodaje Željezare. Ukazuje i na mogućnost da u zemlji postoje dvije Vlade. Za jednu znamo, ali koja je to druga, upitno je.