Sisačka Željezara prodaje se za jednu kunu bez ikakvih jamstava. Dok liječnici štrajkaju, pacijenti umiru. Unatoč protivljenju građana, Hrvatska se snishodljivo pridružuje SAD-u...

Hrvatska je pravi eldorado za mutljaroše, kvazikapitaliste, kvazipolitičare i investitore bez pokrića. Vlada koja ne zna ili ne želi redefinirati privatizacijski zakon, po kojemu je u prvoj tranzicijskoj rundi njezina HDZ-ovska prethodnica rasprodala državnu imovinu, podržavajući model selektivne ideološke tajkunizacije (novobogatašima su postali oni što su nerijetko dojučer nosili gaće na štapu, ali su bili odani Partiji i Vođi), strance vidi kao svoje gospodarske izbavitelje, pa i kad u "prošnju" dolaze posve probušenih džepova.

Sunčani Hvar i njegov nesuđeni slovenski kupac Terme Čatež, ili sisačka Željezara i njezin novi vlasnik ruski Mečelj, samo su razglašeni egzemplari kaotične tranzicijske privatizacije u Hrvata in continuum. Ne treba sumnjati da se pod nanosima ovih dvaju javnosti prezentnih slučajeva odvija na desetke sličnih o kojima zasad ništa ne znamo, a već sutra bi mogli biti izvorom novih skandala i političkih potresa. Da su se kojim slučajem ključni koalicijski partneri (SDP i HSS) uspjeli interno dogovoriti o distribuciji ekonomsko-političkih dionica hvarskih hotela, imali bismo još jedno privatizirano poduzeće o valjanosti čije bismo prodaje eventualno govorili tek kod možebitnih prosvjeda otpuštenih prekobrojnih radnika.

Ovako, konfliktom vladajućih demaskiran je takozvani šlamperaj Hrvatskog fonda za privatizaciju i njemu pridruženih "glasnogovornika" hrvatske neumitne rasprodaje prije parafiranja ugovora s priželjkivanim kupcem, a iz Pandorine kutije hrvatske privatizacije izašao je truli zadah. Račan je odstrijelio cijeli Upravni odbor HFP-a, ali je sačuvao svoje ministre i labavu koaliciju. Riječ je o klasičnom "ni vrit ni mimo" potezu premijera koji spašavanjem ministarskih glava čuva vlastitu stranačku kuću od prijetnje opasnim urušavanjem, ali istodobno ljulja onu koalicijsku. Kompilacija Terminih i Kompasovih ponuda upućuje na nedopustiv kriminal više negoli na šlamperaj i glede toga svakako je potreban angažman Državnog odvjetništva. A ako je tomu tako, ne može biti amnestije ni za predsjednika HFP-a Krešimira Starčevića, ni za ministricu turizma Pavu Župan- -Rusković ni za predsjednika Upravnog odbora HFP-a Slavka Linića. Njihovo razduživanje, nakon ocjena Vladina povjerenstva o učinjenim pogreškama u ovoj nesuđenoj privatizaciji, nije više stvar HSS-ova ultimatuma i ucjene, nego logike stvari. Smjena SDP-ovih "grješnika" bila je nužna, ako ni zbog čega, a ono radi očuvanja minimuma povjerenja u principijelnost vlasti i demonstracije imperativa odgovornosti njezinih dužnosnika. No, nikomu ništa, a Linić svoju aroganciju i dodatno pojačava tvrdnjom: "Tko god me mislio odstraniti iz procesa privatizacije Ine, neće uspjeti"(!?).

Što znači odbijanje otvaranja saborske rasprave o spornoj prodaji hvarskih hotela? Zar zastupnici nemaju pravo znati što se doista događalo i otkud Vladi pravo da nakon svega o tomu ekskluzivistički šuti? A kaos caruje. Sisačka Željezara prodaje se ruskom Mečelju za jednu kunu i bez ikakvih jamstava, ministar gospodarstva Ljubo Jurčić ograđuje se od kontroverzna posla opaskom da je riječ o tvrtki suspektna boniteta, Vlada hini promatrača… Stečajni upravitelj Željezare potpisuje ugovor s Rusima, navodno samo zato što je prethodno protokol o prodaji potpisao predsjednik Mesić. Ovaj pak kaže da to nema veze sa zdravom pameću. Kako stvari kod nas stoje, pamet je privilegij rijetkih, moral i poštenje "čuđenje u svijetu"…

Dok liječnici štrajkaju braneći svoj elitizam, a ne materijalni položaj zdravstva, pacijenti umiru zbog tvrdokornosti onih koji su batalili etičke kodekse za račun šuškava novca, a mizeriji od prosvjetara prijeti se da im onih pet promašenih dana štrajka neće biti plaćeno. Hoće li i liječnicima biti sankcioniran nerad čije su posljedice neusporedive s onima u učionicama? Civilizirani svijet diže glavu protiv američkog srljalja u rat s Irakom, Hrvatska se snishodljivo pridružuje SAD-u podrškom ne mareći što 67 posto njezinih građana misli posve drugačije o tomu.

Kako takvoj vladi vjerovati? Na hvarsku kompromitaciju Račan odgovara hiberniranjem daljnje privatizacije. Jer ako se ništa ne radi, nema opasnosti od pogreške. Samo, vi ste, gospodo, plaćeni da radite, i to u skladu sa zakonom, pravom i poštenjem, a ne da ubirete harač od naroda za svoju mirnu starost.