SPLIT – Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je presudu prema kojoj u slučaju pretvorbe »Slobodne Dalmacije« nije bilo nikakve prevare ni pljačke, suglasivši se sa splitskim istražnim sucem Stankom Grbavcem koji je tvrdio da u tom slučaju »ni za koga nije nastala šteta« jer, Bože moj, »Slobodna Dalmacija« još je tu, u Splitu i na kioscima diljem države, a i sve dionice još su na okupu, neprodane.

»Država to sam ja, a ja sam Franjo Tuđman! Država je malo i moj prijatelj Ivić Pašalić.« – jedino ovakvom »argumentacijom« mogao bi se obrazložiti stav Vijeća Vrhovnog suda RH koje je, prihvativši 28. studenog prošle godine žalbe osumnjičenika Frane Mitrovića, Miroslava Kutle, Metoda Jurišića, Pere Jurkovića, Ante Letice, Ivana Kaleba i Ivića Pašalića preinačilo odluku Vijeća Županijskog suda u Splitu te odbilo zahtjev za proširenje istrage Općinskog državnog odvjetništva u slučaju privatizacije »Slobodne Dalmacije«. Odlukom Vrhovnoga suda amnestiran je ujedno i osumnjičeni Drago Krpina koji mu se, valjda siguran u ishod žalbe suosumnjičenika, nije ni žalio. Time je sud privatizaciju »Slobodne Dalmacije« ocijenilo sukladnom zakonu, a prodaju njezinih dionica Miroslavu Kutli de facto i de iure zaštitom državnih interesa.

Kako drugačije protumačiti odluku Vijeća Vrhovnog suda zna li se da je Tuđmanova desna ruka Ivić Pašalić, sudjelujući prije 10 godina u razgovoru Frane Mitrovića, tadašnjega direktora »Splitske banke«, koja je dionice »Slobodne Dalmacije« kasnije prodala Kutli izravnom pogodbom, umjesto, sukladno odluci Upravnog odbora banke, prikupljanjem ponuda i izlaskom na burzu, i ondašnjeg guvernera Hrvatske narodne banke Pere Jurkovića, kazao kako dionice »Slobodne« treba prodati Kutli jer iza Kapetanovića i Vekića tada najzainteresiranijih kupaca, »možda stoji iredenta koja je već kupila »Novi list«, pa njihova kupnja »Slobodne Dalmacije« ne bi bila u interesu hrvatske države (!?)

Podsjetimo, osam godina od otimačine »Slobodne Dalmacije« i poznatoga štrajka novinara, nakon kojega je veći dio uredničkog i novinarskog kadra splitskog dnevnika rastjeran, a »Slobodna« postala najrigidniji glasnogovornik vladajućeg HDZ-a, nakon osam godina tijekom kojih su sindikati i Udruga polagatelja prava na dionice »Slobodne Dalmacije« podnijeli ukupno sedam kaznenih prijava, Općinsko državno odvjetništvo u Splitu 26. ožujka 2001. godine postavilo je istražni zahtjev protiv Metoda Jurišića, sumnjičeći ga da je 15. siječnja 1993., kao predsjednik Upravnog odbora Slobodne Dalmacije, potpisao odluku kojom Upravni odbor prihvaća potraživanja prema Slobodnoj Dalmaciji, »i to Splitske banke u iznosu od 3.718.377 DEM, Privredene banke Zagreb u iznosu od 236.496 DEM i Dubrovačke banke u iznosu od 155.343 DEM, sve iz osnova eskontiranih obveznica bivše SFRJ«, iako je znao da Splitska banka ima potraživanja u znatno manjem iznosu, i to 756.323 DEM temeljem ugovora o cesiji, a PBZ i Dubrovačka banka uopće nemaju potraživanja prema Slobodnoj Dalmaciji. U istom zahtjevu zajednički se sumnjiči Franu Mitrovića, Metoda Jurišića i Miroslava Kutlu »da su prema prethodno postignutom dogovoru, a na zahtjev Miroslava Kutle« sudjelovali u kažnjivim djelima. Mitrović, kao glavni direktor Splitske banke, osumnjičen je da je suprotno odluci Upravnog odbora banke, a bez javnog prikupljanja ponuda i izlaska na Burzu, direktnom je pogodbom 12. svibnja 1993. prodao Globus Holdingu d.o.o. 37.184 dionice Slobodne Dalmacije u vlasništvu banke za nominalni iznos od 100 DEM po dionici. Metoda Jurišića, kao predsjednika Upravnog odbora Slobodne Dalmacije, Općinsko državno odvjetništvo tereti da je, kršeći pravo prvootkupa ostalih dioničara Slobodne Dalmacije, 12. svibnja 1993. dao suglasnost na takvu prodaju, iako je znao da su na Zagrebačkoj burzi dionice Slobodne Dalmacije postizale prosječnu cijenu od 270 DEM.

Tužilaštvo je sumnjičilo Peru Jurkovića, kao guvernera Narodne banke Hrvatske i Antu Leticu, kao predsjednika Upravnog odbora »Splitske banke«, da su zajedno s Ivićem Pašalićem, kao tajnikom HDZ-a i Dragom Krpinom, kao povjerenikom Vlade RH za Dalmaciju, »prema unaprijed postignutom dogovoru početkom 1993. godine, a u nakani da tvrtki Globus Holding d.o.o. Zagreb, vlasništvo stranačkog kolege, člana HDZ-a Miroslava Kutle, suprotno odredbama čl. 5. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, pribave nepripadnu materijalnu dobit u velikom iznosu i većinski dioničarski udio u tada društvenom poduzeću, a budućem trgovačkom društvu Slobodna Dalmacija – Novine d.d. Split«. Osumnjičeni su terećeni da su »na sastancima i u neposrednom kontaktu nagovarali Franu Mitrovića, glavnog direktora Splitske banke, obećavajući mu »tihu sanaciju banke«, ukazujući na političku nepodobnost drugih kupaca i na svoju političku moć, da treba direktnom pogodbom, po nominalnoj cijeni, prodati Globus Holdingu d.o.o. dionice Slobodne Dalmacije – Novine d.d. u vlasništvu banke, a ne na burzi, što je Frane Mitrović i učinio«.

Ante Bušić, v.d. direktora tadašnjeg društvenog poduzeća »Slobodna Dalmacija« sumnjičen je da je prema prethodnom dogovoru s ranije osumnjičenim Metodom Jurišićem, predsjednikom Upravnog odbora Slobodne Dalmacije, »u nakani da Splitskoj banci, Privrednoj banci Zagreb i Dubrovačkoj banci u postupku pretvorbe društvenog vlasništva pribavi nepripadnu dobit u velikom iznosu, znajući kako nisu realna potraživanja tih banaka prema Slobodnoj Dalmaciji«, ipak, »nakon izvršenih predradnji, dana 15. siječnja 1993. godine potpisao neistinite ugovore o postojanju tih potraživanja i njihovom pretvaranju u ulog u poduzeću, čime je bankama pribavio protupravnu imovinsku korist«.

– Kao što nijednomu od Kutlinih ljudi u »Slobodnoj« nije pala dlaka s glave, pa sada oni daju inspektorima zadrte HDZ-ovke Šime Krasić informacije u debelo zakašnjelom postupku revizije pretvorbe »Slobodne« u kojoj su sami sudjelovali, tako i u Vrhovnom sudu odlučuju zadrti HDZ-ovci, a kako su se u »Slobodnoj« neki SDP-ovi kadrovi slizali s HDZ-ovima, tako i Račanova Vlada tolerira sve krivcima za pljačku »Slobodne Dalmacije«, kaže Ilija Maršić.

Koliko je situacija u samoj »Slobodnoj Dalmaciji« gnjila, govori činjenica da o najnovijem razvoju događanja oko pretvorbe vlastite kuće, tog simbola pljačke hrvatskih dobara pod okriljem HDZ-a, sama »Slobodna Dalmacija« uglavnom – šuti. Nitko od stalnih kolumnista i komentatora te novine ni rječju se nije osvrnuo na amnestiju svojih grobara. Valjda su se preplašili mogućega povratka pomilovanih osumnjičenika od kojih neki najavljuju kontratužbe i odštetne zahtjeve prema »Slobodnoj Dalmaciji«. Ili misle da bi njihov komentar mogao biti protumačen kao pritisak na sud?

Na sreću, nisu svi zaboravili hrabrost novinara koji su se 1993. godine, najdužim štrajkom u povijesti hrvatskoga novinarstva, suprotstavili političkom nasilju nad slobodom riječi, zbog čega su, na žalost, mnogi poslije toga ostali bez posla. Takvi najavljuju nastavak borbe za »Slobodnu«. Pravdu koju nisu mogli naći u Hrvatskoj, potražit će pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.