Predsjednik Mesić ipak je stavio potpis na Protokol o prodaji sisačke Željezare ruskom Mečelju i na taj je način počinio više teških grešaka. U jučerašnjem priopćenju s Pantovčaka taj se dokument pokušava proglasiti neobaveznim papirom, naziva se čak »bilješkom o razgovoru u Uredu predsjednika«. Tvrdi se da je šef države izrazio »načelnu podršku projektu prodaje«, a u utvrđivanju konkretnih uvjeta, kažu, nije imao nikakvu ulogu.

Mesić sada veli kako je svojim potpisom »podržao namjeru Mečelja da nastavi s proizvodnjom u Željezari«, kao i »namjeru da zadrži sve radnike«. Po njemu, dokument što ga je potpisao »nema nikakve pravne učinke«. Pravne možda nema, ali svakako ima neke druge. Ne potpisuje se šef države tek tako. Njegova je funkcija – autoritet. Stečajni upravitelj Željezare Marić reče da je ugovor o prodaji tvornice potpisao samo zato jer se pouzdao u Protokol iz Predsjednikova ureda. Šef države nije razgovarao s drugim potencijalnim kupcima Željezare. Mečelju je tretman na Pantovčaku vjerojatno pomogao prebroditi činjenicu da je u Zagreb stigao tjedan dana po zaključenju natječaja. Protokol s potpisom predsjednika Republike svakako mu je otvorio mnoga vrata.

Nije istinita niti tvrdnja da taj dokument obavezuje samo Ruse, da mu je »jedina svrha potvrda ozbiljnosti ruskog investitora«. Protokol je obavezujući i za hrvatsku stranu. Mesić je potpisao »potpunu« podršku ponudi Mečelja, a hrvatska je strana preuzela i »obvezu osiguravanja maksimalne zakonodavne podrške i poreskih olakšica«. To znači da su kupcu obećane povlastice. Naravno, predsjednik u tom dijelu može uprijeti prstom u druge potpisnike Protokola. On to i čini, upozorava da su uz njega dokument potpisali i ministar rada Vidović te sisački župan Brodarac. Račan se Vidovićeva potpisa također jučer odrekao, tvrdeći da ga on nije parafirao kao član Vlade, nego »više kao Siščanin«. To je također dubiozno, jer se Vidović potpisao ministarskom funkcijom.

Mesić je počinio tešku grešku jer je svojim angažmanom u prodaji Željezare prekoračio ovlasti i omogućio zloupotrebu svoga potpisa. Druga je kobna greška pokušaj da se, i po cijenu laži, zataji vlastito sudjelovanje u toj stvari. Da mediji nisu objavili faksimil dokumenta vjerojatno bi javnost nastavio uvjeravati kako tvrdnje o njegovom potpisu »nemaju veze sa zdravim razumom«. Kako predsjedniku Republike ubuduće vjerovati na riječ? Mnogi će se u vezi s ovim slučajem prisjetiti bivšeg američkog predsjednika, protiv kojeg je, zbog jedne po njegovu zemlju benignije laži, bio pokrenut impeachment. Clinton je lagao o osobnim stvarima, ali činjenica da je lagao javnosti skoro ga je stajala funkcije. Hrvatski Ustav laž ne predviđa kao mogući razlog opoziva šefa države.