Vjesnik: 11. 02. 2003.
Svađa u NATO-u oko pomoći Turskoj
Belgija, Francuska i Njemačka odlučile su vetom blokirati NATO-ovo planiranje obrane Turske slanjem raketa »patriot«, angažmanom zrakoplova za nadzor AWACS i upućivanjem specijalista na granicu Turske s Irakom
BRUXELLES, 10. veljače (Od Vjesnikove dopisnice) - U ponedjeljak točno u podne isteklo je vrijeme takozvane NATO-ove »tihe procedure« otpočete u četvrtak, u kojoj je 19 saveznika trebalo ili šutjeti o prijedlogu da se otpočne planiranje obrane jednog od saveznika od mogućeg napada (što znači prihvatiti ga) ili iznijeti prigovore odnosno veto.
Belgija, Francuska i Njemačka odlučile su se na veto čime je razbijen optimizam glavnog tajnika da će kriza biti razriješena prešutnom suglasnošću devetnaestorice da se vojnom pogonu NATO-a konačno naloži planiranje obrane Turske slanjem raketa »patriot«, angažmanom zrakoplova za nadzor AWACS, upućivanj
em specijalista na granicu Turske s Irakom.NATO je upao u ozbiljnu krizu svađajući se oko tajminga planiranja obrane Turske u slučaju iračkog napada. Svađu u ovoj »ozbiljnoj i teškoj« situaciji priznao je bez ustezanja i NATO-ov glavni tajnik George Robertson u kratkoj pauzi između dva maratonska sastanka Stalnog vijeća NATO-a.
»Tiha procedura« jedna je od posebnosti NATO-ovog rada, a koristi se kada su posrijedi politički delikatna pitanja, zapravo najteže odluke Saveza. Ukoliko se u ovom sustavu jednoglasnog odlučivanja čuje makar jedan glas protiv, glavni je tajnik obavezan sazvati NATO-ovo vijeće kako bi se razmotrila situacija. Već je u subotu bilo izvjesno da tri zemlje neće šutjeti, pogotovo zato što ni američki ministar obrane nije »šutio« u München
u sijući zapaljive izjave.U NATO-u sada prije konačne odluke predstoje neugodni razgovori u napetoj situaciji u kojoj nijedna strana ne namjerava popustiti. Turska je pokušala smiriti sukob koncepcija; točnije, natjerati vodu na mlin Amerikancima službenim podnošenjem zahtjeva NATO-u o aktiviranju članka IV NATO-ove Povelje. Zatražila je, dakle, da Saveznici ozbiljno uzmu u obzir mogućnost da će možda veoma skoro morati braniti zemlju članicu od napada izvana.
Riječ je o samoj svrsi NATO-ova postojanja, praktičnom čuvanju kolektivne sigurnosti. U NATO-u ističu da je tursko pozivanje na članak IV prvo u povijesti NATO-a, i da je Turska sigurnosna jamstva u vrijeme Zaljevskog rata dobila na drugi način.
»Nije problem hoćemo li ćemo planirati, jer ćemo planirati, nego je problem kada ćemo to početi«, kazao je smireno glavni tajnik NATO-a, dodajući bez imalo suzdržavanja da ova tema već tri tjedna ne dobiva odgovora i da je predmet »užarenih diskusija«.
Robertson ne voli velike riječi i kada na ovaj način opiše situaciju, lako je pretpostaviti što se zbiva za ovalnim stolom u NATO-ovoj glavnoj dvorani za sastanke. Robertson očekuje da će rasprava trajati još neko vrijeme, jer »sve se strane istinski trude postići konsenzus i naći zadovoljavajuće rješenje za sv
e. »Ovo nije ni prva, a ponajmanje zadnja svađa u Atlantskom savezu«, obrazlaže glavni tajnik.Prvi sastanak NATO-ovog vijeća u ponedjeljak bio je tek početak konzultacija o turskom zahtjevu, i sastanci će se nastaviti do dogovora, prognozirao je glavni tajnik, »budući da većina treba uvjeriti preostale tri članice«. Zasad to je razgovor gluhih. Najutjecajniji veleposlanik u društvu 19 jednakih Nicholas Burns potrudio se obrazložiti svima koji su ga bili spremni slušati kako je NATO-ova osnovna obaveza i u
loga »u slučaju evidentne prijetnje« stati u obranu bilo kojeg od članova. »U igri je NATO-ov kredibilitet«, ustvrdio je Burns.Budući da je sporno vrijeme odluke o početku planiranja, a ne solidarna obrana Turske (što nitko ne dovodi u pitanje), zemlje koje su razbile tišinu »tihe procedure« tvrde da stvari nisu tako jednostavne kakvima ih Amerikanci prikazuju pa čak i kad Washington navodno uspije uvjeriti Berlin da je riječ o »obrambenoj« akciji, a ne o agresivnom gestu vojne podrške koja bi sadržavala
elemente ofenzive.Argumenti te tri zemlje su da je odluka o planiranju pogrešan i ishitren signal da je rat neizbježan. Nadalje, Francuska je u nekoliko situacija i na najvišem nivou dala do znanja da joj se nimalo ne sviđa modifikacija NATO-ove uloge s tradicionalne kolektivne zaštite vlastitog prostora prema zadacima izvan prostora NATO-ovih zemalja. Francuska je bila konkretna: »Od Turske očekujemo da nam pruži pouzdanu potvrdu da je u opasnosti i da je rizik neizbježan«, poručila je ministrica obrane
Michéle Alliot-Marie.Daljnji raskol u NATO-u mogli bi unijeti nestrpljivi Amerikanci u društvu s Nizozemcima. Objavljeno je, naime, da će rakete »patriot« na kamionima biti proslijeđene, točnije posuđene Turskoj iz Nizozemske, te da će se na turskoj granici prema Iraku naći češki specijalisti za biološko i kemijsko ratovanje; ukupno oko tri tisuće ljudi. Amerikanci, dakle, razmatraju bypass NATO-a. NATO se ponovno našao u procjepu u kome se bez rezultata kreće već tri tjedna. »Za ovo ne krivim nikoga«, ve
li Robertson, podsjećajući da je tajna NATO-ovog rada baš u tom pomirivanju različitih stavova. »Do konsenzusa je ponekad teško doći, ali na kraju tamo uvijek stignemo. Uostalom, bit NATO-a nije dobivanje podrške poslušnih i smjernih zemalja«, zaključio je Robertson vraćajući se u samo srce »zapaljive rasprave«.Lada Stipić Niseteo