Eto ga na, i Mesić se zaletio, uhvaćen je u laži. Novinari su dobro obavili svoj posao i dokazali da njegov potpis, ma što Predsjednik govorio, stoji crno na bijelo. Potpisao je što je potpisao i sad mu nema nazad. U dobroj namjeri je primio župana Brodarca, htio je, predmnijevam, posredovati u smirivanju socijalnih tenzija koje su zaprijetile rušenju Vlade, a sad će, umjesto dobre vile, ispasti mogućim sukrivcem ako stvari za Željezaru krenu loše. Iz Ureda predsjednika stiže odgovor da je protokol samo obična bilješka o razgovorima bez pravnoga učinka, a ne potpora "Mečelju" težine predugovora.

E, sad samo nebo zna hoće li Rusi dobro upravljati sisačkim metalurškim divom, samo nebo zna hoće li elektropeći proraditi, a radnici dobivati plaće i tko će od njih, eventualno, izgubiti radno mjesto, jer kad vlasnik nešto ugrabi, brzo se zaboravi na ono što se ugovorom o kupovini obvezao, a izigrana prava teško je u državi u kojoj sudstvo ne funkcionira obraniti. Predsjednik je, zapravo, postao žrtvom nefunkcioniranja institucija sistema. Iako bez ovlasti, mnogi ga percipiraju kao jedini priznati autoritet, ufaju se u to da je bez obzira na skromne ingerencije ipak prvi čovjek u državi, pa se od njega forsira da se petlja i u ono što ne spada u njegov djelokrug, a ni njemu to nije mrsko. Napravi dobro, poji...