Vjesnik: 11. 02. 2003.
Utrka s rokovima i više sudaca za učinkovitije pravosuđe
Za Hrvatsku je mnogo važnije da se zakonodavstvo, pravosuđe i haaški odnosi u Zagrebu počnu shvaćati kao unutarnje pitanje koje valja rješavati zbog sebe. A onda će i Europa biti zadovoljna
ZAGREB, 10. veljače - Hrvatski su sudovi uspjeli 1,247.549 neriješenih sudskih predmeta iz 2001. godine u 2002. godini smanjiti na 1,108.790. Hrvatski je parlament trebao uskladiti 75 zakona s europskim zakonodavstvom. Usvajanjem Zakon o HRT-u, s neznatnim zakašnjenjem, prijeđen je broj od 50 sasvim usklađenih propisa. Ostali su u različitim fazama zakonodavne procedure, ali se rokovi za njihovo donošenje po tromjes
ečjima u 2003. i 2004. godini zasad ne ugrožavaju.Reklo bi se, stanje je zadovoljavajuće, posebno kad se zna da će ove godine većina zakonskih projekata biti isključivo namijenjena rasterećenju sudova prebacivanjem dijela sudske u ovlasti drugih tijela i službi, odvjetništva i posebice javnih bilježnika.Međutim, ta statistika sasvim drukčije izgleda kad se zna da je u 2002. godini Državno sudbeno vijeće uglavnom, imenovanjem sudaca, dovršavalo posao Ministarstva pravosuđa u popunjavanju sudova planiranim b
rojem sudaca.Tako je nekoliko stotina sudaca imenovanih prošle godine gotovo do kraja popunilo sudnice, pa je trenutno samo u sudovima (bez državnih odvjetništava) više od 9000 zaposlenih, odnosno više od 2500 sudaca. To povećanje broja sudaca na neki nač
in relativizira smanjivanje broja neriješenih spisa za 140.000.Rokovi za donošenje zakona se zasad poštuju, ali u slučaju ovršnog zakona, od kojeg se očekuje bitno smanjenje broja sudskih predmeta, moglo bi doći do probijanja rokova. Predstavljena nova verzija ovršnog zakona na prvom je koraku doživjela brojne stručne kritike pa će se mjeseci rada na ispravljanju pojaviti kao bitno kašnjenje u proceduri. A onda će to kašnjenje bitno djelovati na učinak sudaca, jer će ovršni predmeti i dalje dospijevati na
sudačke stolove. Pretprošle je godine takvih predmeta bilo oko 340.000. S naglašenim porastom priljeva u odnosu na sve prethodne godine.Zakoni o parničnom postupku, nasljeđivanju, sudskom registru, trgovačkim društvima i stečajevima u početnim su zakonodavnim fazama. Oni će utjecati na povećanje broja novih predmeta na sudovima i smanjenje zaostataka, u kombinaciji s povećanim brojem sudaca, tek 2004. godine. To, kad je riječ o hrvatskoj namjeri da 18. veljače podnese aplikaciju za članstvo u EU, znači da
će pravosuđe i dalje vući za sobom oko milijun zaostalih neriješenih predmeta.Odnosi Hrvatske s Haaškim sudom manje su pravna, a više politička dimenzija te kandidature. Istina, nakon otvaranja političke bitke s tužiteljstvom i Sudom u povodu optužnice protiv Janka Bobetka ti se odnosi ipak temelje na bitno drukčijim pravnim i političkim polazištima.
No, to ne znači da se pritiscima zbog neuhvatljiva optuženika Ante Gotovine neće pridružiti i političke ocjene Hrvatske kad je riječ o najavljenim optužnicama
za pojedine akcije iz Domovinskog rata.Slijedeći tzv. ravnotežu među zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije, haaško tužiteljstvo traži načina da s optuženim Slobodanom Miloševićem (Srbija) uspostavi ravnotežu optužbama protiv predsjednika hrvatske vlade i pojedinih ministara u vrijeme spomenutih akcija. Prema običaju, najava tih optužbi je već uslijedila svjedočenjima nekolicine vojnih osoba za koje se i haaški i hrvatski izvori slažu da će se, barem neki od njih, naći i na optuženičkoj klupi.
Tko će to biti i kada teško je reći. Zasad Hrvatska drži tempo u tim haaškim odnosima. Bučno najavljen dolazak američkog ministra za ratne zločine Richarda Prospera je, zasad, otpao. Carla del Ponte Hrvatsku u najnovijim newyorškim kontaktima uopće ne spominje, a njena »spoznaja« da Hrvatska krije Gotovinu nije otišla dalje od govorkanja.
U takvim okolnostima zakonodavstva, pravosuđa i haaških odnosa, Hrvatska bez ustručavanja može u Atenu. Kao i u drugim tranzicijskim zemljama, i ovdje je riječ o procesu koji se ne može preko noći pretvoriti u očekivan rezultat. Za Hrvatsku je mnogo važnije da se zakonodavstvo, pravosuđe i haaški odnosi u Zagrebu počnu shvaćati kao unutarnje pitanje koje valja rješavati zbog sebe. A onda će i Europa biti zadovoljna.
Vlado Rajić