Novi list: 13. 02. 2003.

Pun kufer koalicije

Piše: Jelena Lovrić

Iako premijer Račan kaže da je već dvadesetak puta bio u sličnoj situaciji i uvijek je isplivao, pa ni ovoga puta ne bi govorio o raspadu koalicije, lajbek je, čini se, ipak raskopčan, kao nikad dosad. Vladajući je savez praktično mrtav. Izbori se više ne smiju izbjegavati ni odgađati. Račan i Tomčić možda će pokušati da se sistemom »pljuni pa zalijepi« još neko vrijeme održe na okupu, ali to je definitivno gotova priča. Naciju su dužni poštedjeti daljnjeg mrcvarenja, od njih je realno očekivati samo još dogovor o datumu izbora.

Doduše, čelni dvojac vladajuće koalicije posljednjih dana poručuje da njihova natezanja ne treba previše uzimati srcu ni ozbiljno shvaćati. Račan pledira da se razlike, nesporazumi i neslaganja u petorki ne dramatiziraju. Tomčić hladno konstatira: »koalicije se sastaju, koalicije se rastaju i u tome nema ništa neobično«. Jasna je stvar da opstanak vladajućeg pakta ne treba smatrati pupkom svijeta. Ali Račanovi i Tomčićevi odnosi po Hrvatsku, na žalost, nisu nevažni. Stanje koalicije i njeni unutarnji odnosi određuju kvalitetu funkcioniranja vlasti u Hrvatskoj. Svojim napetostima i sporovima gotovo su cijelu državu doveli u blokadu. Sada su zbog svađa u vezi s aferom Sunčani Hvar – koja se, da opet napomenemo, najmanje tiče hvarskih hotela – smijenili upravni odbor Fonda za privatizaciju, time su zaustavili i cjelokupan proces privatizacije državnih poduzeća. Ne zna se dokad. I nikom ništa. Zamorno je i spominjati što sve u državi stoji jer se oni ne mogu dogovoriti.

Koalicija se pokazala neposobnom upravljati zemljom. Istina, naslijeđe je bilo preteško, savez petorke preglomazan. Ali krize kroz koje je trećesiječanjska vlast prolazila ticale su se uglavnom njihovih unutarnjih konstelacija. Nisu izgorili na poslu, nego su strunuli. Nisu propali jer su stremili previsoko, nego ih je pokopala inertnost, politika malih ambicija, tapkanja u mjestu, netalasanja, jadnog kompromiserstva. Netko je dobro primijetio da je blokada, a ne dogovor prirodno stanje aktualne vlasti. Račanova samohvala da je njegova koalicija nadživjela sve krize zaboravlja na činjenicu da je istodobno padala sve niže. Na okupu ih je održala samo želja da se ostane na vlasti. Tko je još dobrovoljno predao vlast, ironično je primijetio predsjednik Mesić. Grčevito je drže čak i oni koji ne znaju što bi s njom počeli.

U tri godine vladajuća je ekipa pokazala da ne zna što bi s vlašću. Račan se nada da bi do jeseni mogao nadoknaditi sve, ili barem glavninu onoga što je dosad propustio. To nije realna procjena. Dapače, njegova je pozicija danas takva da mu ni herojski podvizi više ne mogu pomoći. Jednostavno, sve što napravi okreće se protiv njega. Naciji je ove vlasti jednostavno pun kufer. Pokazuju to i istraživanja. Tjednik »Globus«, pod naslovom »Račanov nacionalni poraz«, donosi rezultate ankete po kojoj dvije trećine Hrvata Ivicu Račana smatra neuspješnim predsjednikom vlade i više u njega nema povjerenja. To nije samo stav o premijeru, nego i o ukupnoj koaliciji.

Produžavanje agonije gomilat će samo negativnu energiju. Zato je vlast dužna da što prije raspiše izbore. Naredni izlazak na birališta nije, kao prošli, skopčan s nadom da će nakon toga sve doći na svoje mjesto. Ali nova će vlast, tko god je bude činio, imati izborni legitimitet s kojim je onda moguće nešto početi i raditi.