Kao što je u protekle tri godine pokazala da nije bila spremna za vlast, tako vladajuća koalicija nije spremna ni za izbore. Iako su oni postali neizbježni. Vrijeme ih je opet pregazilo. Ni izborni zakon još nisu pripremili. Pokušat će zajednički gurati do jeseni, iako su male šanse. Vladajućima bi se moglo dogoditi da moraju na izbore prije nego se budu mogli poslužiti svojim glavnim izbornim adutima – otvaranjem dionica autoceste, Papinim dolaskom, turističkom žetvom... Sve krivo tempirano.

Izbore danas od Račana ne traži samo opozicija, nego i njegovi vlastiti kaolicijski partneri. Čak i oni koji su mu dosad bili krajnje lojalni. Čak i oni koji izborni prag, po svoj prilici, neće pretrčati. Jedina mu je utjeha što za izbore ni opozicija još nije spremna. De facto nije spremna ni javnost. Iako njen većinski dio prijevremeni izlazak na birališta danas prihvaća kao jedino racionalno rješenje, o nespremnosti govori ogroman broj onih koji ne znaju za koga će glasati. Ali u postojećim uvjetima, sve da i hoće, sve da i zna, Račanova vlada više ne može vladati. Koalicija se kotrlja, kao da ne zna tko joj glavu nosi. Stvari se odvijaju više inercijom, nego političkom voljom i odlukom.

Primjerice, jučer su u Banskim dvorima bili jako vrijedni. Donijeli su brdo zaključaka. Odlučeno je o formalnom podnošenju zahtjeva za prijem u Europsku uniju. Račan će molbu – planira se – predati u Ateni za tjedan dana i 21. veljače već naziva povijesnim datumom. Ali aplikaciju podnosi Vlada kojoj su dani odbrojani, zemlja kojom se ne zna tko će vladati, država koja po svoj prilici ulazi u fazu nestabilnosti. Te okolnosti hrvatskom zahtjevu za ulaskom u EU neće pomoći. Ista se pitanja nameću i povodom Račanova današnjeg posjeta Austriji: legalno je premijer Hrvatske, ali legitimitet mu se opasno utanjio.

Jednako su klimave i druge Vladine odluke. Svojom jučerašnjom izjavom o iračkom ratu Banski su dvori de facto opozvali svoj potpis na izjavi zemalja Vilniuske skupine, koja je uglavnom shvaćena kao poziv na rat. Vlada sada izražava interes da se iračka kriza riješi bez rata i apelira na velike, Ameriku i EU, da u okviru Vijeća sigurnosti postignu suglasnost i jedinstvo akcije. Izjava je dobrodošla ali koliko će vrijediti, veliko je pitanje. Piculino je ministarstvo u nekoliko sati izašlo s dva različita stava o američkoj namjeri da krene na Irak. Možda i potraje, jer jučer je i slovenska vlada reterirala od izjave Vilnius država.

Ali možda i neće. Kao što Vlada nije ostala ni kod odluke o prodaji Sunčanog Hvara. Iako je natječaj bio uredno zaključen. Kao što je promijenila masu svojih zaključaka i stavova. Što stvara osjećaj nesigurnosti u javnosti i što je izraz nesigurnosti i neozbiljnosti u vladajućim redovima. Ništa nije do kraja promišljeno ni ozbiljno odmjereno. Sve im je improvizacija i sve je privremeno. Koalicije se sastaju, koalicije se rastaju – što bi rekao Tomčić. Kako dođe, tako prođe. Može ovako, ali i onako. Može za rat, može i protiv ratnog rješenja. Može za Terme Čatež, može i kontra. Može protiv prodaje sisačke Željezare Rusima, ali može i za. Može protiv Haškog suda, ali i za punu suradnju s Haagom...