Vjesnik: 14. 02. 2003.

Radna obveza za smirenje

BISERKA LOVRIĆ

»Umorni smo već od svega«, moglo se čuti nakon 30 dana štrajka liječnika i stomatologa i s jedne i druge strane socijalnog spora. Znači da bi nekima moglo biti drago što je Vlada stavila »točku na i« i uvela radnu obvezu, odnosno zabranila liječnicima da otkazuju preglede i zahvate. I dok se još čekaju odgovori kako liječnicima narediti da prestanu, jer zapravo i rade (bolničke uprave se prvi put susreću s takvom okolnošću), sa zanimanjem se očekuje što će napraviti štrajkaši.

Sindikalni vođa Babić ističe da je legalist, da će poštivati pravnu državu, a s odvjetnicima će odlučiti kome će sve ovu državu tužiti. Ali, ima među liječnicima i jastreba za koje je s radnom obvezom nastupilo vrijeme »Plave knjige«, popisa vremenskih normativa koji određuju trajanje pregleda i ostalog u liječenju. U praksi, tko je doživio polusatni pregled? Najčešće sve završi u najviše desetak minuta, zajedno s papirologijom.

Ministar zdravstva u jednoj se izjavi poveselio dosljednoj primjeni »Plave knjige«, ali nagađa se da bi takav »bijeli štrajk« dodatno razvukao ionako duge liste čekanja. Što će biti vidjet ćemo, ali je pravo pitanje je li Vladu izdalo strpljenje zbog pacijenata i njihovih ustavnih prava ili nečeg drugog.

Prije nego se iščita puni tekst odluke i otkrije na osnovi čega je donesena, jer nije ni rat niti recimo potres da bi trebalo zbrinjavati tisuće ranjenih, može se nagađati da je Vladi taj štrajk dojadio. Treba, naime, smirivati narod zbog iračke krize i hrvatske uloge u tome, a zvecka se i raskolom u vladajućoj koaliciji, dakle i izborima s daleko nesagledivijim posljedicama nego što su nezadovoljni liječnici, kojima možda i nije tako loše.

Čuju se mišljenja da radnu obvezu nije trebalo donositi. Jer, vjerojatno će se liječnici dodatno uvrijediti, a 7000 njih (puta tko zna koliko) nisu baš neznatan i neutjecajan dio glasačkog tijela. Ionako su štrajkali (uglavnom) radeći, pa im se moglo iskazati malo više prijateljstva, simpatije i uvjeravanja da je Vladi stalo do liječnika, pa bili to i oni iz sindikata.

Koliko je poznato o liječničkim štrajkovima širom svijeta, koji su bili sve samo ne »meki«, na kraju su liječnici dobili što su tražili. Pritom ni vlade nisu padale, a zadržale su demokratski image i epitet socijalne osjetljivosti.