Večernji list: 14. 02. 2003.
NAPLATA DUGOVA - MINISTARSTVO PREDLAŽE DA O
VRHA BUDE NEMILOSRDNAProf. Dika: Predloženi je zakon protiv sirotinje
Ovrhe traju dugo jer građani nemaju novca ni imovine - kaže sutkinja Dubravka Burcar
Čak i ako dokaže da je dug platio, u novom postupku ovrhe dužnik bi svejedno morao platiti! Tek tada u posebnoj parnici trebao bi dokazivati da je dug podmirio. To znači da, ako ne platite kaznu za parkiranje, ništa vam neće pomoći to što ste u račun platili, nego će vam dug biti odbijen od plaće ili će vam odnijeti TV prijamnik...
Jedno je to od rješenja predložene novele Ovršnog zakona. Ovrha ne bi bila zaustavljena čak ni ako je riječ o pogrešnoj osobi
Zakon se mijenja jer ovrhe sada traju dulje čak i od parnica. Lani ih je bilo 300 tisuća neriješenih. Više od 90 posto, Ministarstvo bi jednim potezom pera riješilo tako da se ovrhama bave javni bilježnici i - sudstvo bi milijunski zaostatak smanjilo za četvrtinu. No, to osporavaju neki pravnici, među njima i prof. dr. Mihajlo Dika sa zagrebačkoga Pravnog fakulteta,Ističe kako je predloženi zakon protiv sirotinje, jer se odgoda ovrhe može dobiti samo ako se položi novac u visini duga.
- Javni bilježnici gotovo nigdje u svijetu ne utjeruju dugove. Oni su nepristrani povjerenici stranaka, koji sastavljaju isprave, ovjeravaju potpise, a ako budu provodili ovrhe, građani više neće imati povjerenja u njih - kaže Dika.
- Nema govora da bi javni bilježnici sami tragali za imovinom - odgovara na to Miljenko Kovač, zamjenik ministrice pravosuđai. - Za imovinom se i ne traga nego bi službenici javnih bilježnika provodili naplatu nad imovinom koju nađu.
- Ovrhe dugo traju zato što građani nemaju novca ni imovine za pokrivanje duga - ističe Dubravka Burcar, šefica odjela ovrhe na zagrebačkom Općinskom sudu. 50-60 tisuća predmeta kojima se mora baviti šest sudaca zapravo su neplaćeni računi za vodu, grijanje, plin, pogrešno parkiranje... Ako dužnik radi, problema nema, jer mu se dug odbija od plaće.
No ako dug valja naplatiti iz imovine, nastaju nevolje, jer imovinu valja prodati, i to u stanu dužnika! Malo je ljudi koji bi ušli u nečiji stan i tamo kupovali nečiji ormar ili ledenicu, a k tome, mnogi i nemaju vrednije ili novije stvari u kući.
Po novome, te bi se stvari ubuduće iznosile iz stana i prodavale u privatnim prodavaonicama s kojima bi država sklopila sporazum.
Silvana Perica