Novi list: 15. 02. 2003.

Tomčić i HDZ miču Račana iz Banskih dvora

Tomčić žudi za izborima na proljeće jer strahuje od dolaska jeseni: seljaci će se nakon žetve suočiti s posljedicama reforme poljoprivrede. HDZ-u se također ne čeka do jeseni, jer ni on neće imati koristi od lovorika koje Račan želi ubrati na otvaranju autoceste u lipnju

Piše: Branko Podgornik

Vladajuća koalicija postoji još samo na papiru: vrijeme joj je otkucalo. Stvari su otišle tako daleko da predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić i utjecajni političari iz HDZ-a, HSLS-a i ostatka oporbe, prema nepotvrđenim vijestima, već ispituju teren za stvaranje novih koalicijskih kombinacija poslije izbora. U tim kombinacijama SDP-a i HNS-a nigdje nema.

Premijer Ivica Račan, međutim, ne želi otići iz Banskih dvora barem do jeseni i ponaša se kao da ga se faktični rasap koalicije uopće ne tiče. »Problemi u koaliciji mogu pričekati, jer ja sam premijer i moram nastaviti odgovorno obavljati državne poslove« – tako otprilike glasi najnoviji Račanov odgovor na žestoki Tomčićev pritisak kojem su cilj izbori već ovoga proljeća.

Logično je zašto Račan želi što dulje ostati na vlasti, ali je većini nejasno zašto Tomčić ne može s njim izdržati ni do ljeta, a kamoli do jeseni. Premijeru se ne žuri jer očekuje da će mu skoro podnošenje hrvatske aplikacije za EU, a osobito otvaranje autoceste za Dalmaciju na dionici do Zadra – planirano za kraj lipnja – popraviti ugled među glasačima.

Ali Tomčić neće predati aplikaciju, a neće dobiti ni lovorike za autocestu, na koje uz Račana računa i ministar Radimir Čačić. Zato i šefica HNS-a Vesna Pusić nastoji odgoditi izbore do jeseni, ili barem spriječiti ih prije ljeta, pa je i predložila njihovo održavanje 6. ili 13. srpnja. No, član vodstva HSS-a Ante Markov u četvrtak se izričito usprotivio izborima usred turističke sezone, ocijenivši da bi to bio neodgovoran i štetan potez – što je i točno.

Markov, međutim, nije rekao da bi HSS želio na birališta već na proljeće i da dulje od toga ne može čekati. Vjeruje se da se HSS boji jeseni zato što će seljaci, njegovi birači, tada osjetiti prve rezultate bolne reforme poljoprivrede. Uz velike muke u siječnju je provedena registracija poljoprivrednika i njihov ulazak u porezni sustav. Nakon žetve počet će i isplata subvencija, ali po ovom sustavu mnoga seljačka gospodarstva ostat će bez njih i prijeći na socijalnu pomoć. Zato je HSS vjerojatno otvorio pitanje Sunčanog Hvara, kako bi na vrijeme popravio politički rejting u cijeloj zemlji.

Osim toga, prema političkim indiskrecijama, Tomčić je naglo požurio prema izborima i kada je čuo loše vijesti za HSS – prema terenskom istraživanju javnog mišljenja, koje je HDZ nedavno naručio od zagrebačkog instituta »Ivo Pilar«. Ta ustanova slovi kao najozbiljniji i najpouzdaniji izvoditelj anketa u Hrvatskoj, ali su njegova istraživanja zato i najskuplja, pa ih mogu platiti samo imućnije stranke, SDP i HDZ, što one povremeno i rade za vlastite potrebe.

U javnost je procurilo da su »Pilarovi« rezultati pokazali kako bi na izborima u Zagrebu prag od pet posto prošle samo tri stranke, i to s podjednakim brojem glasova. HDZ bi, navodno, dobio 20 posto, HNS 19, a SDP malo više od 19 posto. (HNS je tako puno glasova u Zagrebu dobio i prije nekoliko godina, ali razlika je u tome što je SDP u međuvremenu blago pao, a HDZ je skočio i preuzeo vodstvo.)

Istina, Zagreb nije Hrvatska, a Budišina i Tomčićeva stranka prešle bi izborni prag u mnogim drugim hrvatskim županijama. Ali, ako bi se izborni zakon promijenio i cijela Hrvatska postala samo jedna izborna jedinica, upitno je bi li HSS i HSLS uopće ušli u Sabor, što je Tomčića posebno zabrinulo.

Naime, stranke Ivice Račana i Ive Sanadera uvijek mogu – ako to žele – po hitnom postupku izglasovati u Saboru izborni sustav koji će progutati manje stranke. HDZ-u i SDP-u nije potrebna velika koalicija poslije izbora, o kojoj se često neutemeljeno nagađa, nego im je dovoljna predizborna »koalicija« u donošenju takvog izbornog zakona koji bi dvjema najvećim strankama unaprijed omogućio međusobnu podjelu saborskih mjesta. To bi i Račanu i Sanaderu omogućilo da svaki za sebe prilično stabilno obnaša vlast, a ne da se ona stalno drma zbog mogućih ucjena prekobrojnih malih stranaka.

Da stvar bude gora, Mato Arlović i Vladimir Šeks – a za njih je otprije poznato da su, kao šefovi parlamentarnih klubova dviju najjačih stranaka, u ključnim trenucima uvijek spremni na dogovor – kriju izborni zakon u svojim ladicama i ne žele ga objelodaniti do posljednjeg časa. Šeks je javno rekao da će, ako zatreba, ostati na snazi postojeći zakon s desetak izbornih jedinica, ali samo s izmjenama u pogledu predstavljenosti manjina i dijaspore.

Stari zakon odgovara i SDP-u koji već mjesecima uporno odbija pustiti u proceduru promjene tog zakona kakve u svoju korist predlažu HSS i manje stranke. Na taj način, SDP i HDZ u ovo predizborno vijeme otvaraju sebi prostor za međusobne nagodbe, ali istodobno i za mogućnost odvojenih političkih trgovina s manjim strankama. Tako oni drže u šahu Tomčića, i ne samo njega.

Međutim, HDZ u ovom trenutku ima puno više manevarskog prostora za trgovinu s HSS-om, nego SDP. Činjenica jest da je upravo HDZ-u – a ne samo Tomčiću – u interesu da Račan skrati boravak na vlasti i da zajedno s Čačićem ne pokupi lovorike kojima se još nada. Tako se već prije izbora pomaljaju obrisi buduće koalicije na vlasti u kojoj će glavnu riječ voditi Sanader i Tomčić, a vrata nisu zatvorena ni ostatku oporbe.