U 2002. godinu hrvatski su sudovi krenuli sa zaostatkom od 936.163 neriješena spisa, da bi po najnovijoj statistici na početku 2003. godine taj zaostatak bio 1,051.990 predmeta Na svršetku 2002. godine u hrvatskih je 256 sudova radilo 1844 suca, što znači da je u novom zaostatku sudjelovalo deset sudova i 88 sudaca više nego u 2001. godini Među sudovima je i dalje najslabiji Visoki trgovački sud (868 manje riješenih slučajeva nego 2001. godine)

Velik posao čeka predsjednika Visokog trgovačkog suda, devet predsjednika trgovačkih sudova, 42 predsjednika općinskih i 45 prekršajnih sudova kako bi utvrdili koji to suci u njihovim sudnicama su razlogom zbog kojega u tim sudištima nije riješeno više predmeta 2002. nego što ih je riješeno 2001. godine. Jer, ne odgovore li ti predsjednici Ivici Crniću, predsjedniku Vrhovnoga suda RH, na to ključno pitanje pravosudnoga stanja u Hrvatskoj, odoše niz vodu sve reformske ambicije Ministarstva pravosuđa. Ti odgovori će ujedno »objasniti« zbog čega je 2002. ukupno riješeno 20.000 spisa manje nego 2001. godine (1,163.894 u odnosu na 1,183.324) i zašto je broj neriješenih spisa povećan sa 936.163 2001. godine na 1,051.539 2002.

Sve su to podaci iz još neukoričenih statističkih podataka Ministarstva pravosuđa koji bi se, u konačnoj formi trebali pojaviti u Saboru tek u ožujku. Poraznost tih podataka je u tome što je prošle godine broj hrvatskih sudova povećan za deset, a broj sudaca za 88, pa opet broj zaostalih predmeta nije spušten ispod famozne brojke od milijun starih spisa u ladicama. Istina, i nakon prošle godine ostalo je 326 praznih sudnica (u usporedbi s potrebnim brojem iz tzv. okvirnih mjerila Ministarstva pravosuđa). Prema Vjesniku dostupnim informacijama najviše je »praznina« u zagrebačkom Općinskom sudu (pedesetak) i splitskom sudu istoga ranga (tridesetak). Ali za to nije krivo Državno sudbeno vijeće. Riječ je o nedostatku prostora za sudnice.

No, da se vratimo sudačkome učinku i odgovornosti predsjednika sudova za nerad sudaca u ustanovama koje vode. Visoki trgovački sud, na primjer jedini je među najvišim sudovima u zemlji s podbačajem. Istina za 1200 predmeta povećan priliv u odnosu na 2001. godinu valja predsjedniku toga suda objasniti zbog čega je 2001. godine bilo riješeno 6011 spisa, a godinu dana kasnije samo 5143. Tako se gomila neriješenih sporova u gospodarstvu, pretvorbenih i privatizacijskih skandala, stečajnih i ostalih predmeta sa 5637 popeo na 8791.

Među 12 trgovačka suda samo su dubrovački, splitski i varaždinski riješili više predmeta nego godinu dana ranije. Zanimljivo, ukupan broj zaostataka u tim sudovima je i pored svega smanjen sa 54.767 zaostalih spisa 2001. godine na 47.560 lani.

Broj županijskih sudova koji su podbacili u broju riješenih predmeta prošle godine lakše je nabrojiti od broja vrijednih. Naime, samo su županijski sudovi u Bjelovaru, Osijeku, Požegi, Varaždinu, Velikoj Gorici i Virovitici »uspjeli« riješiti 2002. manje spisa nego 2001.godine. Tu valja objasniti da je većina od 5800 novih, a zaostalih predmeta napravljena u novim velikogoričkom i virovitičkom sudu. Jedino je dubrovački županijski sud uspio u godinu dana riješiti točno onoliko spisa koliko mu je u isto vrijeme pristiglo novih parnica.

Na kraju, ni prekršajni se sudovi nisu naradili prošle godine. Iako je priliv novih sporova bio otprilike jednak i 2001. i 2002. godine, 18.000 riješenih spisa manje sudjelovao je u porastu broja zaostataka sa 181. na 200.000 prekršajnih zaostataka. Kad se zna da je i Visoki prekršajni sud za 13.000 predmeta povećao broj zaostataka (usprkos povećanom obimu riješenih sporova, prekršajni dio pravosuđa, i pored brojnih zakonodavnih intervencija (a možda baš i zbog njih) ne uspijeva se othrvati »prokletstva« jedne petine sudjelovanja u ukupnim hrvatskim sudbenim zaostacima.

Prvo, povećanje broja županijskih sudova za dva (Velika Gorica i Virovitica), trgovačkih sudova za tri (Zadar, Šibenik, Sisak) i općinskih za osam, nije se pokazalo dobrim rješenjem. Recimo, osnivanje županijskog sudišta u Velikoj Gorici bilo je motivirano rasterećenjem zagrebačkog sudišta istoga ranga. U prvoj godini rada, 2002., taj sud nije uspio smanjiti pritisak na Zrinjevac (i 2001. i 2002. je stiglo po 25.000 predmeta). Ali, se u Gorici pojavio manjak sudaca koje zbog prostora jednostavno se ne može zaposliti, pa je od 4013 spisa lani riješeno samo 424, čime je u ukupni zbir pravosudnih zaostataka pridodano 3589 predmeta.

Drugo, s obzirom na zemljopisnu bliskost Virovitice i Bjelovara, neshvatljivo je da se time »odterećuje« postojeći sud koji, prema statistici od 1999. ni jedne godine nije zaprimio više od 5000 spisa. A kad je već količina spisa u pitanju, statistika će postaviti upitnik i nad županijske sudove u Čakovcu i Gospiću. Kod njih pak godišnje u posljednje četiri godišta nijednom nije došlo preko 1000 novih spisa. Ima li Hrvatska novaca za tako mala sudišta?

Veličina suda i broj sudaca, pak mogu, ali i ne moraju imati odraza po učinak sudišta. Od 2001. godine Vrhovni je sud, na primjer popunjen s devet novih sudaca, pa danas umjesto 32 ima 41 suca. U statistici za 2002. godinu stoji podatak da je s tih devet sudaca »pojačanja« na sudu riješeno 73 predmeta više nego 2001. godine, a da je ukupni »dug« smanjen sa 6822 na 5144 spisa na kraju 2002. godine.

No, u Visokom se trgovačkom sudu u istom razdoblju umjesto 16 na kraju 2001. godine lani bavio predmetima 21 sudac. Ali, umjesto 5637 zaostalih predmeta preklani, lani se taj broj uvećao na 8791, iako je novih predmeta bilo samo 1100 više.

I da se vratimo odgovornosti predsjednika sudova za stanje efikasnosti njihovih sudišta. Ni najnovija statistika, barem u svojoj radnoj verziji iz koje su prepisani spomenuti podaci, ne pokazuje koliko od 1844 hrvatska suca radi svoj posao u i barem malo preko okvira zadanih tzv. sudačkom normom Ministarstva pravosuđa. Ali, uočljiv je pomak u odnosu na prošlogodišnje izvješće o radu hrvatskih sudova. Sad se lakše mogu uočiti sudovi koji »zabušavaju« od onih koji u manje više jednakim materijalnim i »stambenim« uvjetima uspijeva dijelom čistiti zaostatke.