- Koalicija se još nije formalno raspala, ali je izgubila sposobnost uspješna vođenja države. Nije ni dosad, doduše, bila previše uspješna. Ali, krivnja je u modelu, ne u ljudima. Kad je Budiša ljetos otišao, rekao sam da se varaju oni koji misle da će sad nastupiti idila. Osam mjeseci kasnije pokazalo se da je još gore. Model proizvodi krizu. Odluke trebaju donositi Vlada i Sabor, a ne koordinacija šefova stranaka, kao nekakav politbiro iz starih vremena. I to nesložni politbiro, u kojem nema gazde. Račan je pokušao biti gazda, ali mu ostali to ne priznaju, pa nastaje lom.

- Ne zagovaram, ali Hrvatska ne bi bila prva demokratska zemlja u kojoj je jedna vlada pala i oformila se nova nakon što se u parlamentu konstituirala nova većina.

- Nije to isto. Tad se, zapravo, Vlada i nije promijenila, jer je većina ministara ostala. Govorim o situaciji u kojoj se, u raspravi o novom izbornom zakonu, može stvoriti nova saborska većina. To bi dovelo do pada Vlade, čime bi se otvorila ustavna mogućnost šefu države Stjepanu Mesiću da povjeri mandat onome tko može dobiti većinu u Saboru.

- Nije normalno da se to čini javno. Ali, iza zatvorenih vrata vode se još žešće bitke. Problem je ove koalicije i u tome što se, kad iskrsnu problemi, ne sastaju vodstva, nego samo šefovi stranaka. Prije su sporove rješavali Račan i Budiša, danas Račan i Tomčić. Račan nas u pravilu ni o čemu ne informira, pa nemam pojma o čemu raspravlja s Tomčićem. Zapravo, više mi o tome kaže Tomčić.

- Već se tri godine o nekim važnim pitanjima sve više razilazim s vodstvom SDP-a. Na prvome je mjestu Haag, za koji sam tvrdio da nije tek tehničko pitanje. Govorio sam da moramo obraniti Domovinski rat od povijesnih falsifikata i pokušaja da ga se prikaže kao građanski rat. Suprotstavio sam se pokušaju haaškog tužiteljstva da naše oslobodilačke akcije prikaže kao genocidne akcije, koje je planiralo i provelo državno i vojno vodstvo.

- I prije ružnih napada na mene zbog referata na simpoziju u povodu 3. godišnjice Tuđmanove smrti i prije sramnog smjenjivanja moje sestre, počeo sam razmišljati o odlasku iz SDP-a. Nakon tih događaja, ljudi s kojima sam bio prijatelj i stranački kolega nisu imali snage ni nazvati me i pitati o čemu se radi. Moja sestra, kao klinička psihologinja, koja je deset godina radila s našim braniteljima, javno se usprotivila gaženju njihovih ljudskih prava. Ponosan sam na nju. Njeno smjenjivanje neće biti razlog odlaska iz SDP-a, ali je pojačalo osjećaj gorčine i razočaranja u neke ljude.

- Nema dvojbe da ima i lažnih branitelja, ali teško mogu shvatiti zašto se tako uporno i s toliko strasti otkrivaju lažnjaci samo među njima. Neoprostiva je pogreška što se svi branitelji sumnjiče, što moraju dokazivati da nisu prevaranti. To je kršenje ljudskih prava onih koji su najzaslužniji za ovu Hrvatsku. Što se tiče pretvorbe, nije problem samo u neraščišćavanju onoga iz doba HDZ-a, nego u nastavljanju po HDZ-ovu modelu. Mnogo je sumnji da se i danas u privatizaciji događaju ružne stvari, ali je to, čini se, manji problem. Veći je ako staneš u obranu branitelja.

- Forum će sigurno na izbore. Predložit ćemo amandman na izborni zakon kojim bi i udruge poput Foruma mogle na izbore kao liste građana, ali da zadrže svoje ime. To vjerojatno neće proći, pa će se Forum morati formalno registrirati kao stranka. Blizu sam odluke da uopće ne idem na izbore. Najmanja je šansa da na izbore idem na SDP-ovoj listi. Imam, doduše, moralne obveze prema zagrebačkom SDP-u, čiji sam potpredsjednik. Prema SDP-u na državnoj razini nemam više nikakvih obveza!

- Više sam zabrinut, jer mislim da sve to nije slučajno: i haaške optužnice i napadi na Domovinski rat i pokušaji da se diskreditira cijeli bivši državni i vojni vrh... U podtekstu toga je namjera izjednačavanja krivnje, namjera da se Domovinski rat prikaže kao građanski, a Hrvatska kao agresor u BiH. Time se stvaraju pretpostavke da se ovo područje konstituira kao zaokružena regija, gdje će se izjednačiti i pravni i gospodarski sustav i otvoriti granice, a to nije moguće ako je samo jedna zemlja agresor, a druge žrtve.

Radi se o projektu u kojem Hrvatska mora prihvatiti da dijeli sudbinu tih zemalja i bude faktor stabilizacije regije. To je njen specijalni zadatak. Nema nikakve sumnje u to da haaško tužiteljstvo u provođenju tog projekta grozničavo traži koga će idućeg iz Hrvatske izvući iz šešira. A izvući će nekoga tko je po rangu visoko, ne po mogućoj krivnji. Njih samo zanima mogu li naći bilo kakve dokaze protiv nekog od bivših predsjednika hrvatske vlade kao ravnotežu za Miloševića i Milutinovića.

- Neizravno ću vam odgovoriti podsjećanjem na konvenciju 1996., na kojoj je bilo osam kandidata za potpredsjednika SDP-a. Od 500 izaslanika, samo njih 15 nije mi dalo glas. I 2000. sam bio jedan od kandidata za potpredsjednika, ali sam od 900 glasova dobio samo 300. Mislim da se ja nisam promijenio. Mogu objaviti sve svoje tekstove, pa će se vidjeti da dosljedno zastupam politiku kojom smo dobivali izbore. To znači da se promijenio odnos snaga u SDP-u, pa su me i stranački izaslanici počeli tretirati kao nekog desničara.

- Suprotstavio sam se tvrdnji da smo bili agresori u BiH. Zato sam bio veliki zagovornik saborske Deklaracije o Domovinskom ratu, koja isprva nije imala podršku ni u SDP-u. Bilo je sukoba i zato što sam isticao parolu s kojom smo i dobili izbore. Naša je parola bila - Hrvatska ide dalje, što znači da nastavljamo, a ne da Hrvatska počinje s nama. Bio je strašan pritisak iz dijela koalicije i SDP-a, jer su neki htjeli revolucionarne promjene. Kad smo dolazili na vlast, dogovorili smo se i da nećemo vraćati stare kadrove, jer mi nismo prerušeni komunisti, nego želimo biti istinski hrvatski socijaldemokrati. Ali, i od toga se odstupilo.